Ovih dana nekoliko medija prenijelo je vijest (nepostojeće) Agencije Tanjug o tome da su Srbija i Hrvatska i dalje daleko od dogovora o razgraničenju na Dunavu. Hoće li granična linija ići po sredini rijeke, kako predlaže Beograd, ili po katastru, kako želi Zagreb i dalje je otvoreno pitanje, kazao je državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova Nemanja Stevanović i podsjetio da su se prije godinu dana predsjednici Aleksandar Vučić i Kolinda Grabar-Kitarović dogovorili u Zagrebu da dvije države pokušaju postići rješenje u naredna 24 mjeseca. Ukoliko se te dvije strane ne dogovore, graničnu crtu će umjesto Zagreba i Beograda »povući« neovisno međunarodno pravno tijelo, koje će donijeti konačnu odluku. A to hoće li granica ići po sredini toka Dunava ili po katastru znači u praksi 10.000 hektara tamo ili ovamo. Ili drugačije rečeno: ako se crtači buduće državne granice budu držali katastra, Hrvatskoj će pripasti ono što joj pravno gledano i danas pripada, a to je 10.000 hektara na lijevoj obali na teritoriju Apatina, Sombora i Bačke Palanke. Ukoliko se crtači buduće državne granice budu držali Dunava, faktički će potvrditi granicu koja i danas razdvaja dvije države. Pisali smo o tome proteklih godina i na stranicama Hrvatske riječi, ali ono što je mene osobno iznenadilo je da se pitanje razgraničenja postavljalo još 1975. godine, kada su i Srbija i Hrvatska bile dio zajedničke države i kada se most na Dunavu prelazio bez putovnice i graničnih kontrola. Našla sam (sasvim slučajno) tekst o tome u lokalnom tjedniku Somborske novine, pisan daleke 1975. godine, o potrebi razgraničenja, odnosno definiranja granice između tada socijalističkih republika Jugoslavije. Tadašnji drugovi, s ove strane granice, kritički su se osvrnuli na to što pitanje razgraničenja socijalističkih republika Srbije i Hrvatske nije riješeno i tražili da se ta granica što prije definira. Nije to urađeno tada, tko zna ih kojih razloga i ostalo je otvoreno pitanje za XXI. stoljeće. Očito neće ga biti lako ni danas ili sutra riješti upravo zbog spomenutih 10.000 hektara uglavnom šumskog zemljišta, zemljišta na kome su podignuta vikend naselja, a u slučaju Apatina i neki noviji građevinski objekti. Na stranu politika, ali onim kojima bi laknulo bili bi stanovnici Kenđije, kod Bezdana. Žive s ove strane trenutačne granice, ali su im adrese i sva prava u Hrvatskoj. Koliko im to otežava svakodnevni život ne treba posebno govoriti. 
Z. V.