Kako se crtaju slike iz beskraja? U pjesničkom prvijencu Slike iz beskraja Vedrana Horvackog nalaze se pokušaji pjevanja o onome o čemu se malo tko usuđuje pjevati, i to iz pera mladoga pjesnika. Bez slobode, kako Vedran kaže, ljubavi jednostavno nema. Novosadska publika imala se 19. veljače prilike uvjeriti da se granice Vedranove pjesničke slobode teško naziru, na predstavljaju njegove zbirke, organiziranom u Kulturnom centru Lab. Mladoga pjesnika je predstavio njegov prijatelj Vedran Peić, dok je gitarist Miloš Kuvelja glazbeno uveo tridesetak prisutnih u čitanje i promišljanje ove poezije.
Izlazak pred svijet
Čestitajući Horvackom na izlasku iz svijeta anonimnosti u svijet »osvijetljenih u javnosti«, spisateljica i novinarka Željka Zelić Nedeljković kazala je da nije uvijek lako iznijeti pred svijet svoje riječi i najuzbudljivije spone vlastitosti, te biti spreman suočiti se s time kako nas drugi vide i doživljavaju.
»Danas, kada je sve instantno, rijetki su mladi koji govore o svijetu unutar njih samih, koji pjevaju o ljubavi prema ženi, bilo da je ona prisutna ili odsutna. To je pjevanje na filozofsko-egzistencijalni način. Vedranova je zbirka oda ljubavi općenito, ali i trajni spomenik ljubavi koja čak i onda kada nije uzvraćena, pa čak i kada umire – donosi plod. Vedranova poezija je obojena najvećom istinom kršćanstva: da ljubavi nema bez žrtve i bez križa. U njegovim pjesmama je horizontala ljubavi prema voljenoj ženi i prema majci nerazdvojiva od vertikale, od ljubavi prema Bogu i Vječnosti«, kazala je Zelić Nedeljković.
Iskustvo ljubavi
Književnik i ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov smatra kako je Horvacki »na velika vrata ušao u prostor stvaralaštva kao mladić koji kroničari neke od najzačudnijih stvari u čovjekovom životu, a o kojima je vrlo teško racionalno i prispodobivo govoriti«.
»Vedran ulazi u svijet koji nije dominantan, ne prati ono što je mainstream: blještavilo, raskoši svjetla i prezira, svijet zagledan u Farme i Zadruge, život u brojanju tiketa uplaćenih u sportskim kladionicama i stajanje u redu za silikonske uružnjene osobe koje će kreštati u prepunim dvoranama. On ulazi u svijet vlastita života i onoga što želi drugima prenijeti, tako što govori protiv svega onoga što je zatekao, i na jedan promišljajući način počinje otkrivati što je ono važno na što svaki čovjek mora u svome životu pronaći odgovor. Ljubav, kojom je opčinjen, bila je i ostala tajna. Vedran mudro govori o tome, bez prevelike srčanosti, bez radikalnog odrezivanja tvrdih stavova, nego osjećajno, i s ne previše jakom sigurnošću. Kazuje nam da o iskustvu ljubavi, o tome gdje se, kada i kako ona događa, uvijek moramo učiti, i to iz vlastitih iskustava i iskustava drugih«, rekao je Žigmanov.
Horvacki svoje pjesme nudi svakome tko preispituje sam sebe, tko želi sebe upoznati.
»Prešao sam neke korake u upoznavanju samog sebe, pa ove pjesme mogu pomoći u tome i drugima. Čuvajmo ljubav, jer kada je pronađemo, vrijedno ju je i sačuvati. To je moj povik za pokret u boj za ljubav«, rekao je Horvacki.
Pojedine pjesme iz zbirke Slike iz beskraja, čiji je nakladnik NIU Hrvatska riječ čitali su Vedran Peić i Davorin Horvacki.
M. Tucakov
