Demografija je znanost koja se bavi statističkim ispitivanjem stanovništva na određenom teritoriju ili u okviru određene države. Demografi vele da broj stanovnika, npr. jedne države, ostaje konstantan ako svaka obitelj u prosjeku ima dva i pol djeteta! Kada određene statističke brojke treba pretvoriti u konkretne »akcije«, naletite na ovu naizgled apsurdnu tvrdnju. To znači da bi jedan muško-ženski par trebao imati dvoje ili troje dece. Ovo pak važi samo onda ako u određenom društvu, na određenom teritoriju nema nikakvog kretanja, migriranja stanovnika. Ove migracije mogu biti dnevne, radnici iz okolnih manjih naselja svakodnevno dolaze raditi u tvornicama, uredima itd. Mogu biti sezonske, npr. ljeti zbog povišene tražnje turističkih radnika mnogi odlaze raditi u ljetovališta ili zimi u skijaške centre. Taj rad može biti i »privremen« u inozemstvu. Tada dio radno sposobnog stanovništva odlazi npr. u Njemačku i postaje »gastarbajter«, koji dio svoje zarade šalje kući i na taj način izdržava obitelj u domovini, s ciljem da se poslije određenog roka, s »dobrom mirovinom« doseli kući. Arhitektura obiteljskih kuća ovakvih radnika je prepoznatljiva: zgrade su predimenzionirane, planirane da u njima živi često nekoliko obitelji; to jest tata, mama i obitelji njihove djece. No, ova nekadašnja tendencija se odavno promijenila, jer suvremene »atomske obitelji« ne žele živjeti s roditeljima. Izraz »atomska obitelj« je nastala u SAD-u za vrijeme »hladnog rata« i naziv je za obitelj koja se sastoji od dva roditelja i dvoje djece. Valjda su tadašnji planeri zamišljali da je u slučaju atomskog rata, ako ovakva obitelj preživi, time osiguran i kontiunitet populacije. Sada se pouzdano zna da to nije dovoljno. Što da rade one države čiji broj stanovnika konstantno opada? Naša republika je takva država, i njeno stanovništvo je u prosjeku najstarije na europskom kontinentu. 

»Troje djece, četiri kotača«

Današnji premijer susjedne, trenutačno naše najprijateljskije države, Mađarske je – kada je prvi put došao »na vlast« – sablažnjavao svoju oporbu, kada je objavio svoj program nazvan »troje djece, četiri kotača«. U ovom programu je sublimirana želja državnog rukovodstva da broj stanovnika ne opada i tadašnju želju stanovništva da posjeduju automobil, kao određeni statusni simobol. Broj automobila je itekako porastao, a broj stanovnika je opao usprkos nekim državnim mjerama, tako da se već godinama »zvoni na alarm« – nemamo dovoljno djece, neće nam imati tko zaraditi mirovine, država nema budućnost. Njemačka kancelarka je 2015. godine objavila tzv. willkomen (dobrodošao) program i pozivala mlade ljude iz ratom obuhvaćenih bliskoistočnih područja da dođu u Njemačku, nauče jezik i svi će dobiti plaćena radna mjesta, a kasnije će moći dovoditi i članove svoje obitelji. Tada je, poput ostalih zapadnoeuropskih lidera, vjerovala da će time jednim potezom riješiti demografski manjak i nedostatak radne snage. Tada je vlada Mađarske donijela drugačiju odluku: po njima je nekontrolirana migracija opasna i nedjelotvorna, te je ubrzo podigla dobro čuvanu granicu, prije svega prema našoj zemlji. Za ovaj potez je primijer Viktor Orbán dobio oštre kritike od liberalnih stranaka iz EU, usput su ga spominjali u kontekstu nekadašnjeg Vođe Nijemaca. Prije desetak dana premijer Mađarske je u svom »godišnjem govoru« lansirao još jednu »raketu«, prije svega prema onim zapadnim liderima koji demografske probleme žele riješiti »uvozom migranata«. Premijer je najavio da će, umjesto da troši novac za zbinjavanje migranata, taj novac trošiti na mađarske obitelji, i za porast nataliteta, uz izdašne novčane kredite vlade. Država će davati povoljne kredite obiteljima za obnovu ili kupovinu stana ili kuće, uz uvjet da će roditi i odgajati dvoje ili više djece pa će im, ako ovo ispune, dio duga biti otpisan. Do konca 2020. godine bit će izgrađeni vrtići za svako dijete, kome je potrebno, a država će davati kredit za kupovinu automobila sa sedam sjedišta, kako bi se cijela obitelj mogla voziti zajedno.

Gdje smo mi?!

Ovog tjedna ministrica zadužena i za demografska pitanja objavila je da je raspisan natječaj za sufinanciranje populacijske politike u našoj Republici. Za ove potrebe predviđeno je 550 milijuna dinara (oko 4,6 milijuna eura) i na ova sredstva moći će konkurirati lokalne samouprave. Tu je bitna razlika u odnosu na mađarski plan, tamo država novac daje direktno obiteljima, to jest obitelj i država (banke) sklapaju direktan ugovor. Kod nas će te (nevelike) novce dobiti samouprave, koje ih mogu trošiti na »vlastiti način« shodno (postojećim?) planovima. No, ima i sličnosti: i kod nas se grade stanovi na kredit koje financira država (istina zasad samo odabranima). U Mađarskoj oporba, koju tamo zovu »dugina« zbog šarolikosti partija, također ne sudjeluje u radu Parlamenta, koji će donijeti zakone za podržavanje plana njihove Vlade.