Jadaju mi se ovih dana poljoprivrednici, oni manji koji imaju 20-30 jutara svoje zemlje i još 20-30 jutara zemlje u zakupu da je arenda sve skuplja, pa se na zakupljenim njivama sve manje isplati organizirati proizvodnju. Razlog je to što neki od njih, kada cijena zakupa dostigne 250 eura po katastarskom jutru, otkazuju arendu. Kažu, s tom cijenom arende, nesigurnom proizvodnjom i isto tako nesigurnim cijenama onoga što rodi na tim istim njivama, preveliki je to rizik. Ali to ne znači da oni koji imaju zemlju, a ne obrađuju je, muku muče s time kome je dati u zakup. Slobodne oranice prosto se razgrabe, a cijena zakupa kvalitetnije zemlje dostiže i 300 eura po jutru. Za to poljoprivrednici imaju logično objašnjenje – zarada po jutru je sve manja, pa zemlje treba sve više. Oni koji su u tom poslu desetljećima tu tvrdnju potkrjepljuju prostom računicom– prije 30 godina arenda je bila 20 metara kukuruza po jutru, a rodilo je 60 metara. Pojašnjeno to izgleda ovako: 30 posto od roda dano je za arendu, 30 posto bili su troškovi proizvodnje, a ostatak je bila zarada poljoprivrednika. Poslije 30 godina taj posljednji dio sveo se na stotinjak eura. Po jutru. A za tih 30 godina dogodila se još jedna promjena – poljoprivrednici su se opremili mehanizacijom koja prosto guta hektare i hektare oranica i koju ne samo da treba iskoristiti već i otplatiti. Pa nema druge već se otimati za njive, jer tih stotinjak eura pomnoženo sa 70-80 jutara daje brojku od koje se može platiti godišnja rata nekog kredita. To znači da će zemlja i dalje biti tražena, pa samim tim i skupa. I što reče jedan poljoprivrednik: onima koji rade 10-20 jutara zemlje više će se isplatiti da idu u tvornicu raditi za 30.000 dinara nego obrađivati zemlju. I nije ovim riječima otkrio toplu vodu već potvrdio ono što već svi znaju – napredovat će samo veliki, oni srednji batrgat će se, a oni mali batalit će posao svojih djedova ili će im to biti tek dodatni način zarade.
Z. V.