Ovih zimskih dana svjedoci smo brojnih izvještaja u medijima o problemu povećane zagađenosti zraka u mnogim gradovima Srbije. Stručnjaci bi rekli da je povećano prisustvo suspendiranih čestica, što bi se običnim riječima moglo tumačiti da udišemo nezdrav, zagađen zrak. Suspendirane čestice su male čestice, partikularne veličine do 40 mikrona koje se nalaze u zraku u tekućem ili čvrstom agregatnom stanju. One veće (od 40 do 100 mikrona) razmjerno brzo padaju na zemlju, dok one manje, ispod 10 mikrona, lebde u zraku, udišu se i prave najveće probleme, jer postaju respirabilne i deponiraju se u alveolama, izravno utječući tako na zdravlje – naravno u negativnom smislu.
A kakva je situacija po tom pitanju kod nas u Subotici? Nimalo ružičasta. Nedavno je objavljena mapa Srbije s naznačenim gradovima gdje je aerozagađenje prošle godine najizraženije. Na njoj se nalazi i naš grad! 
Stručnjaci su zaključili da je najveći uzrok aerozagađenja posljedica utjecaja produkata sagorijevanja fosilnih i čvrstih goriva – ispušnih plinova motora s unutrašnjim sagorijevanjem (čitaj: auspuh –produkata brojnih vremešnih četverokotača na našim putovima i ulicama) i narodski rečeno, dima iz brojnih ložišta, pogotovo u hladnijem razdoblju godine kada je neophodno ložiti kao i nedovoljne ekološke svijesti građana. Pomalo stidljivo, priznali su kako je jedan od uzroka i proizvodnja električne energije u termoelektranama koje troše enormne količine uglja loše kvalitete. Vrlo mudro vele i to da je potrebno ponašati se ekološki, grijanje riješiti priključenjem na daljinsko grijanje, plinovode, gradske toplane i slične za životni okoliš prihvatljivije solucije. To bi bilo sasvim OK da nije u pitanju njegovo veličanstvo novac! Nepotrebno je dalje objašnjavati, zar ne?
Vratimo se ekološkoj svijesti građana. Činjenica je da smo po tom pitanju nisko kotirani, što iz neznanja, što iz bahatosti i nekulture, a nažalost i vrlo, vrlo često – zbog neimaštine. Sve navedeno vidi se oko nas na svakom koraku. Prošećite gradom, pa ćete se i sami uvjeriti. Lijekova za podizanje ekološke svijesti ima: edukacija za neznanje, odgoj (prije svega kućni!) a i zakonske mjere za bahatost i nekulturu (zakonske mjere postoje, ali se primjenjuju selektivno, op. a.), a za neimaštinu, odnosno oskudicu veći standard (za sada ga nema, osim u statističkim izvještajima, op. a.). 
A čime se griju brojni naši sugrađani koji nemaju (za) centralno grijanje ili termo-peći? Svačim što gori, sagorijeva i daje toplinu: ugalj, drva i pelet odnosno lož ulje (novčano »sretniji«), poljoprivredni otpaci (oni koji ih imaju), papir, karton, plastika svake vrste (uključujući PET i PVC ambalažu), stari namještaj, granje, krpe i drugi odbačeni tekstil, neupotrebljiva stara obuća i sve moguće »gorljive« odbačene stvari (sugrađani »tranzicijski gubitnici«). Naravno, ove navedene vrste goriva itekako utječu na aerozagađenje stvarajući tako i neugodne mirise. U sretnija vremena, proturiš glavu kroz prozor i znaš po mirisu koji vjetar puše; ako se »osjeća« (pokojna) Zorka, onda je sjeverac ili sjeverozapadni, a ako je južni, onda se osjeti kafilerija 29. novembra (također upokojenog). Ali zbog smrada malo njih je otišlo Bogu na ispovijed, a zbog hladnoće mnogi!
Ključno rješenje bilo bi u većem standardu. »Minimalcem«, da ne spominjem postojeće još gore verzije prihoda (jer ima sugrađana koji ni to nemaju) i pored ekološke svijesti, odgoja, osobne kulture i društvene odgovornosti ne možete si priuštiti sve pogodnosti ekološkog grijanja.
A. D.