Odmah da razjasnimo, naslov je obmana ali je nastao iz mojih zabluda, pa je nekako opravdan. Sigurno se i vama dogodilo da odete negdje samo svratiti ili samo pogledati nešto, ili samo pokupiti nekoga, ili samo na satić vremena i onda se sat pretvori u sate ili dan. E, upravo ovo posljednje se nama dogodilo ovog vikenda. Otišli smo na sat vremena na jedno druženje i onda je sat postao dan. No, nećemo u uvodnom dijelu servirati sve, nego samo opravdati obmanu u naslovu.
Poziv kom smo odolijevale
Već petu godinu zaredom nekoliko drugara iz grada, posljednjeg vikenda u siječnju, odlazi na kanalsku obalu i tamo provede cijeli dan, ali i noć. Vjerojatno iz ljubavi prema izazovima, zimi, druženju, a i kako kažu zima je nepravedno uskraćena za ovaj vid zabave, pa je to valjalo promijeniti. Do sada se događalo da su imali svakakve vremenske uvjete, ali ja nekako najviše pamtim godinu kada je toliko zaledilo da su postavili šator na zaleđeni kanal. No, svaki put kada se to događalo mi smo nečim bile spriječene i protekla subota je bila idealna za nadoknaditi. Sve bijelo, zavijano, a vani Sunce. Odličan povod za prošetati prije ručka, vidjeti ljude, kanal i nadisati se. Satić vremena, i dovoljno.
Kada je sat postao dan
Ne možete zamisliti koliko se samo stvari događa na kanalskoj obali zimi. Kada smo stigli, a bilo je oko jedan popodne, domaćini ovog simpatičnog događaja su već založili vatru, improvizirali stolice, stol, skuhali čaj i dočekali nas kako divljina nalaže. Riskiram da ovaj tekst pretvorim u dječji sastav ovim opisima, ali zaista uvijek volim prenijeti i dočarati pravu atmosferu. Ovog puta je teško, jer sam ove predjele već opisivala u nekim drugim akcijama i većina sada zna kako izgleda ovaj dio Velikog bačkog kanala, pa sam odlučila pokloniti vam više fotografija. Naravno, ne mogu odoljeti spomenuti sve slučajne goste koji su se dogodili satu, danu i kanalu. Velik dojam za mene su dva entuzijasta u ronilačkim neoprenskim odijelima koji su doveslali u kajacima. Da, na istim onim kajacima koje mi veslamo ljeti ili neki otkažu ako naiđe mali oblak. Ubrzo poslije njih naišla je grupa od dvadesetak, a možda i više trkača rekreativaca, koji svake subote u ovo vrijeme imaju trening, bilo da je kiša, bio snijeg. Nevjerojatno, zaista. Mnogo šetača, pasa svih rasa i onda kad smo pomislili kako smo ih sve dočekali i ispratili, pojavila se djevojka na konju, kao u priči. I da ne spominjem da je sve to s različitih strana, svi oni kao da su dio scenarija bili. Scena s konjem je svakako bila šlag na torti.
Svi su otišli s danom, a onda je na red došla još bolja vatra i priče uz nju. Malo društvo je postalo veliko, vatra je dobila i rešetku i roštilj, a najhrabriji su odlučili i postaviti šatore i svoj dan u prirodi produžiti u još jedan. Ne fali nam hrabrosti, ali smo ipak odlučili otići doma u topli krevet.
I tako, ovaj naslov kao obmana, koji zvuči gotovo kao naslov dječje priče, dobio je i dušu djeteta. I na kraju, nije toliko ni zabludan jer je sat bio toliko zabavan da je imao što dati cijelom danu. Zato sljedeći put kada svratite samo da uzmete nešto i to se prolongira, nasmiješite brk, opustite ramena i budite spremni za divan dan.
Gorana Koporan
