Trg slobode u Subotici nekada nije izgledao kao danas. Između dva svjetska rata bio je to divno uređeni trg – park s mnogo raznobojnog šarolikog cvijeća. Za ratnih godina okupacijske vlasti su ga preimenovale u Hitler tér (Hitlerov trg). Vjerujem da mnogo naših sugrađana ne zna za ovaj podatak. Od završetka II. svjetskog rata ovaj trg sve vrijeme nosi današnje ime – Trg slobode. Od nekadašnjeg lijepo uređenog cvjetnog trga malo što je ostalo. Pretvoren je u ravan plato za održavanje velikih partijskih mitinga i za okupljanje velikog broja ljudi na njima.
Isto tako je malo onih koji znaju da je u ovom značajnom i nekada jednom od najljepših parkova bilo mjesto i za ukop poznatih revolucionara koji su dali svoje živote za oslobođenje Subotice. U samom centru rukovodstvo Grada je odredilo da na mjestu spomenika Caru Jovanu Nenadu, kojeg su uništili okupatori, budu iskopane grobnice u koje su pokopani borci koji su dali svoje živote za oslobođenje grada. Jovan Mikić Spartak je ranjen na oslobađanju željezničke postaje i teškom mukom je noću u dva sata unesen u bolnicu koja je bila u očajnom stanju. Nije bilo operatera koji bi ranjenog komandanta partizanskog bataljona (bojna, bataljun) operirao. Uslijed čekanja jako je krvario i nakon što je konačno ipak operiran, poslije kratkog vremena je izdahnuo u svojoj 35. godini. Dao je svoj život za slobodu i čast svog naroda.    
Pored njega je pokopan i Tivadar Felegi Radenko, kao i četiri sudionika Crvene armije, koji su također položili svoje živote za oslobođenje Subotice. Subotica se dostojno odužila ovim borcima jer su na sprovodu prisustvovali predstavnici novih vlasti, pjevačka društva NKPD-a Neven i SPD-a Graničar, članovi Komunističke partije Jugoslavije, više omladinskih organizacija, Pučka kasina kao i Hrvatski dom. Ukopu su prisustvovali i članovi obitelji – udovica Jovana Mikića, Ksenija, rođena Frank, s maloljetnim sinom, sestra Jovana Mikića s obitelji, kao i ostala rodbina, prijatelji, sportaši i štovatelji Jovana Mikića. Prisutni su bili i predstavnici Rimokatoličke i Pravoslavne crkve.
Govore na pogrebu održali su kapetan Crvene armije Železni i paroh Đorđe Nikolić, a svećenik Stipan Vuković je s dva svećenika obavio crkveni obred, dok je Đorđe Nikolić s ostalim svećenicima opojao ove mlade ljude koji su položili svoje živote za oslobođenje Subotice. Govor je održao i potpukovnik Aljabin, zapovjednik Crvene armije, kao i Grgo Skenderović, veterinar, u ime Narodnooslobodilačkog odbora Grada Subotice. Osim njih, svečane govore oproštaja održali su još major Sivoljnoj i potpukovnik Bar, a sa strane partizanskih odreda Miloš Tadijin. U ime grada govor je održao Lajčo Jaramazović, a u ime KPJ tajnik Ladislav Gros. U ime antifašističkih žena govorila je Matija Jaramazović. 
Uz počasne plotune zemni ostaci ovih junaka položeni su u grobnicu koju su prekrili mnogobrojni vijenci i cvijeće građana i raznih organizacija. Na kraju je otpjevana tužaljka u izvedbi pjevačkog zbora Komunističke omladine. 
Jedino obilježje – spomen ploča – koje je ostalo na sjećanje na Jovana Mikića Spartaka nalazilo se na zgradi zabavišta na Palićkom putu, gdje je Jovan Mikić radio, kod autobusne postaje, ali rušenjem ove zgrade u kojoj je djelovalo poduzeće Magnotron ovo spomen obilježje je nestalo. I jedina bista koja se nalazila u školi koja nosi ime Jovana Mikića je također nestala ili sklonjena ispred očiju!
Ljudevit Vujković Lamić