Svima nam je poznato da Isus u svoje vrijeme nije od svih ljudi bio prihvaćen. Jedni su vjerovali da on jeste obećani mesija, jedni su primijetili da je drugačiji od drugih učitelja, ali nisu bili sigurni tko je on točno, dok su ga jedni u potpunosti odbacivali. Tako u evanđeljima čitamo da su ga i njegovi sumještani Nazarećani, koji su ga odmalena poznavali, odbacili i čak htjeli kamenovati (usp. Lk 4,21-30).
Odbačen u svom kraju
Nakon što je pročitao riječi proroka Izaije o Mesijinom dolasku u sinagogi svoga rodnoga Nazareta, Isus se okupljenima objavljuje kao onaj kojeg čekaju. Prije ove samoobjave u Nazaretu, evanđelist Luka kaže da se za Isusa već čulo te je glas o njemu došao među njegove sumještane. I oni sami bili su zadivljeni njegovim riječima, činilo se kao da će ga prihvatiti poput mnogih među kojima je naučavao: »I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta« (Lk 4,22). No, onda se dogodio neočekivani obrat i većinu obuzima osjećaj tipičan za malu sredinu, u kojoj se ljudi međusobno poznaju i ne dopuštaju da se netko izdigne iznad ostalih, zato nakon divljenja slijedi pitanje: »Nije li ovo sin Josipov?« (Lk 4,22). Znali su da je Josip bio tesar i da je Isusa poučio tom zanatu, a sad se taj tesar želi nametnuti kao učitelj.
Nazarećani traže znamenje. Žele da Isus pred njima učini neko čudo da bi uvjerio svoje suzdržane sugrađane da je on uistinu od Boga poslan, a ne samo tesarev sin. Ali on ne pristaje na takve zahtjeve, ne želi pred svojim sugrađanima činiti iznimke u odnosu na ostale ljude nego se poziva na sudbinu proroka iz prošlih vremena, koji su govorili u ime Boga pred kojim su svi jednaki i pred kojim nema povlastica za neke određene skupine: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju« (Lk 4,24). Sada i on doživljava sudbinu starozavjetnih proroka. Evanđelist Marko kaže da Isus među Nazarećanima nije mogao učiniti čudesa, jer nisu imali vjere (usp. Mk 6,1-6). On je za čudo od ljudi tražio vjeru, pa tako i od svojih sugrađana; ne želi činiti izuzetke samo kako bi udovoljio sumnji i nevjeri onih koji su ga od ranije poznavali. Odbijao je davati znak u Nazaretu, kao i svaki put kada su to od njega tražili farizeji.
Nazarećani su vrlo brzo zaključili da Isus nije pravi prorok, nego lažni, jer prema onome što su o njegovom životu znali on nije ispunjavao kriterije za pravog proroka. Odbacili su ga i odlučili kamenovati. Ipak, u svojoj namisli ne uspijevaju. Teško je ljudskim riječima objasniti neuspjeh njihovog nauma, upravo u tome se krije tajna i zagonetnost Isusove osobe. Kada su ga izveli iz grada i doveli na vrh brijega gdje su ga htjeli strmoglaviti »on prođe između njih i ode« (Lk 4,30). Nazarećani ne uspijevaju pogubiti Isusa, jer je on tek na početku svojega djelovanja, jer još nije došao njegov čas. Tek kada taj čas dođe, ljudi će moći ostvariti svoje zle namjere s Isusom i pogubiti ga. Do tada on ljudima ostaje zagonetan, nedokučiv i neuhvatljiv. Njegovo gospodarenje svakom situacijom otkriva u njemu ono božansko kao i čvrstu povezanost s Ocem. Mnogima je nedostajalo vjere da to shvate, jer ljudski razum do takvog zaključka ne može doći. Zato su ga odbacili i na kraju pridonijeli njegovoj smrti na križu.
Bog od svakog isto traži
Po čemu se današnji vjernik razlikuje od Isusovih suvremenika koji su tražili znakove? I danas su ljudi malovjerni. Njihova vjera nije dovoljno jaka da se prepuste Isusu i dopuste mu da on vodi njihov život. Nemaju dovoljno strpljenja i povjerenja u njega kada nastanu životne teškoće nego stalno traže čuda i znakove da je on tu i da ih može izbaviti iz neke ovozemaljske muke. Vjerski život mnogih svodi se upravo na to da traže čuda i znakove, pa se ljute na njega i odbacuju ga kad takve molitve ostaju neuslišane. A gdje je vjera? Može li ljudska vjera biti samo traženje čuda ili ona ipak mora nadilaziti zahtjeve da Bog pokaže svoju moć kada mi to želimo? Bog nije naš čarobnjak, pa da samo čeka da mu iznesemo svoju želju. On zahtijeva našu vjeru, želi s nama izgraditi odnos povjerenja i predanja, a čuda i znakovi dolaze kao njegov odgovor na vjeru. Kod njega nema privilegiranih, svakog jednako ljubi i od svakog isto zahtijeva. Ako prema njemu postupamo poput Nazarećana ili farizeja, dobit ćemo samo šutnju. Tamo gdje ima vjere, Bog daje različite darove.
Ana Hodak
