Nakon izgradnje muške elementarne škole 1884. godine, zatim samostanske škole 1887. godine, koji su pravi kurioziteti u povijesti arhitekture u Somboru, 1891. gradi se i zgrada sirotišta. Prilikom boravka u Somboru 1887. godine, nadbiskup kaločki Lajos Haynald je dao obećanje Somborcima da će se izgraditi sirotište za djecu iz Sombora i okoline. Za izgradnju sirotišta je darovao 80.000 forinti. Od novca koji je ostao nakon izgradnje sirotišta osnovan je fond za održavanje zgrade. Sirotište je blagoslovljeno i predano na upotrebu spomenute 1891. godine. Spomen na taj događaj čuva natpis na mramornoj ploči koja je postavljena u zgradi sirotišta. 
U sirotištu su radile časne sestre reda školskih sestara Naše Gospe iz Kaloče, koje su se 1887. godine doselile u Sombor i započele svoj rad. Godine 1896. osnovana je ustanova koja je služila za školovanje odgojiteljica. Ta nova ustanova smještena je u produžetku sirotišta. (József Berauer, A Kalocsa-Egyházmegyei Róm.Kath.Népiskolák története, Kaloča, 1896.) 

Nova zgrada

Nova je zgrada sagrađena u stilu eklekticizma. Osnova zgrade je u obliku slova L. Fasadni dio zgrade koja gleda na samostansku školu je dao sagraditi nadbiskup Haynald za sirotište (1891.), a drugu granu zgrade je dao sagraditi nadbiskup György Császka (1896.) koja je postala škola za odgojiteljice. Fasada ima prizemlje i kat. Prozori su uokvireni profiliranim okvirom sa završetkom odozgo, dok prozori na katu imaju trokutne timpanone. Na krovu su badže. S unutarnje strane, na jednom kraku zgrade na katu je galerija duž cijele zgrade. Krov balkona drže drveni stupovi s drvenim kapitelima. (Pavle Vasić, Umetnička topografija Sombora, Novi Sad, 1984.)
     
Doprinosi nadbiskupa
     
Spomenuta dva nadbiskupa pridonijeli su razvoju katoličkog školstva u Somboru. Zakon o obrazovanju iz 1868. godine postavio je nove temelje osnovnom školovanju, ostavljajući prostor i slobodu djelovanja Crkvi. Za vrijeme donošenja novih zakona Haynald je bio kaločki nadbiskup koji je djelovao na području Bač-bodroške županije. Crkvene i kulturne institucije je podigao na jedan veliki nivo, zbog toga je od tadašnjih vlasti dobio priznanje. Bio je nositelj mnogih ideja koje su školstvo unaprijedile u tom vremenu. Nadbiskup je sa svojim suradnicima obišao cijelu nadbiskupiju i na temelju broja djece dao sagraditi prikladnu školu ili stare škole renovirati, proširiti, da bi se djeci mogao osigurati kvalitetan prostor za učenje. Uvjerio se u stručnost učitelja i dao provjeriti događa li se sve po novim pravilima školstva. Ne smijemo zaboraviti da u to vrijeme mnogo djece školske uzrasti nije pohađalo školu. Nadbiskup se u svojim posjetima župama trudio roditeljima objasniti važnost školovanja. Osigurao je nastavnicima da imaju veća primanja i da dobiju veće priznanje u društvu, te ih time poticao na bolji i kvalitetniji rad. Osnovao je školske okruge, školske savjete, gdje su nastavnici mogli podijeliti svoja iskustva i tako obogatiti svoj rad. Velika briga mu je bila unaprijediti kvalitetu odgoja učiteljica, omogućio je da se učiteljice školuju u ženskim samostanima. Riješio je problem umirovljenja učitelja. Učitelji prestankom rada u školi nisu ostali na ulici, kako se to događalo ranije; nadbiskup je osigurao neku vrstu mirovine da ne bi stigli na rub egzistencije (József Berauer, isto).
Nadbiskup György Császka se pokazao dostojnim nasljednikom nadbiskupa Haynalda. Nastavio je veliko zalaganje za školstvo, širenje katoličkog duha i nauka. Potpomagao je funkcioniranje sviju ustanova koje je naslijedio. Njegova posebnost je bila u tome što je osnovao fondove za razne svrhe, imao je velikog osjećaja za pomaganje siromašnih obitelji. A osobito je pomagao djecu u sirotištima (József Berauer, isto).
    
XX. stoljeće

Nakon velikog napretka u katoličkom školstvu koje se dogodilo krajem XIX. stoljeća, XX. stoljeće donosi velike promjene. Događaji u Prvom svjetskom ratu su odredili sudbinu katoličkog odgoja; jedno vrijeme je opstao u školama, dok je nakon Drugog svjetskog rata potpuno ukinut.
Godine 1918. Sombor je pripao novostvorenoj državi, Kraljevini Jugoslaviji. Nova država više nije dozvoljavala da Crkva vodi škole koju pohađaju djeca određene vjerske pripadnosti. Godine 1928. država je preuzela crkvene školske zgrade na korištenje, crkvi je plaćala zakup. Od trenutka preuzimanja škole su izgubile svoj crkveni, katolički karakter. Kada je u pitanju Crkva, jedino pozitivno što je ostalo je školski vjeronauk. Iz arhivskih dokumenata vidimo da su svećenici župe Presvetog Trojstva bili raspoređeni po školama kao vjeroučitelji.
Pismo iz 1930. godine koje je somborski župnik Antun Skenderović poslao Apostolskoj administraturi u Subotici govori o pokušaju odnarođivanja Hrvata i Mađara katolika. U bivšoj katoličkoj elementarnoj školi, u jednom razredu gdje su učenici samo Mađari katolici, učitelj je Židov. U školi u Gradini, gdje u školu idu samo djeca hrvatske nacionalnosti, učiteljica je Srpkinja, pravoslavne vjere. Iz daljnjeg teksta pisma vidimo da su u nekadašnjim katoličkim školama katoličkoj djeci postavljeni većinom učitelji koji nisu bili katoličke vjere. To je bio početak odnarodnavanja katoličkog stanovništva na ovim prostorima i pokušaj oduzimanja utjecaja Katoličke Crkve na obrazovanje. 

Potpuno ukidanje

Nakon Drugog svjetskog rata sve crkvene škole su u potpunosti oduzete bez ikakve zamjene zgrada ili financijske nadoknade. Ukinut je vjeronauk u školama, Crkva je postala neprijatelj novoformirane države Jugoslavije. Mnogi svećenici i vjeroučitelji su bili proganjani, a neki čak i izgubili živote zbog svojih vjerskih uvjerenja. Mora se jasno reći kako je u 50-im godinama XX. stoljeća započeo progon Crkve i vjernika na ovim prostorima. Zbog ukinutog školskog vjeronauka Crkva je bila primorana  vjeronauk održavati na župama. 
Muška katolička elementarna škola postaje građanska centralna škola. Samostanska škola za djevojčice je postala srednja Tehnička škola. Sirotište i škola za odgojiteljice postali su Osnovna škola Bratstvo-jedinstvo. Ostale manje škole u dijelovima grada Banat, Selenča, Gradina pretvorene su u državne škole, a neke postale privatno vlasništvo.    

XXI. stoljeće

XXI. stoljeće je donijelo promjene, nove političke struje su probudile u društvu potrebu za poštivanjem vjerskih prava i sloboda. Iz toga je proizišlo pravo na organiziranje vjerske nastave u školama. Vjeronauk je odlukom Vlade uveden u škole počevši od 2001./02. godine. Status vjerske nastave se mijenjao od perioda uvođenja do današnjih dana, od fakultativnog do obveznog izbornog predmeta. (Snežana Pavlović, Smisao i ciljevi verske nastave - između zakona i duhovne stvarnosti, zbornik radova sa okruglog stola, Beograd, 2016.)   
Katolički je vjeronauk prisutan u svim osnovnim i srednjim školama u Somboru od tada sve do danas, a osim toga na župi Presvetog Trojstva organiziraju se seminari za usavršavanje vjeroučitelja. 
(kraj)