Godine 1879. žensko dobrotvorno društvo obratilo se kaločkom nadbiskupu dr. Lajosu Haynaldu s molbom da se osnuje samostanska škola i da izgradnju te škole duhovno i financijski potpomogne. Nadbiskup Haynald je obećao da će pomoći ovaj projekt. Žensko dobrotvorno društvo je počelo sakupljati donacije po gradu, sakupili su lijepu sumu novca.
Nekoliko godina kasnije, 1883., nadbiskup je došao u Sombor krizmati. Tom prigodom je obećao da će se plan izgradnje nove samostanske škole uskoro ostvariti i da će s lijepom sumom novca pomoći izgradnju ustanove. Crkvena općina je 1885. godine obavijestila nadbiskupa da će gradnju nove škole uskoro započeti i da će zgrada biti predana na korišćenje za odgoj djevojčica redovničkoj zajednici školskih sestara Naše Gospe. Nadbiskup je za izgradnju darovao 50.000 forinti s uvjetom da se, ako škola postane državna, taj novac mora vratiti Kaločkoj nadbiskupiji. Crkvena općina Presvetog Trojstva u Somboru je nadbiskupovoj donaciji dodala 27.000 forinti. Iz tih sredstava 1878. sagrađena je nova škola s impozantnim ukrasnim pročeljem.
Suvremena ustanova
Škola je odgovarala tadašnjim pedagoškim i zdravstvenim uvjetima, sa svojih 9 učionica, prostorima za ručne radove i nastavu crtanja. U toj zgradi je mjesto dobio i samostanski dio časnih sestara. Rimokatolička crkvena općina je godišnje plaćala 3.300 forinti za 11 časnih sestara koje su bile nastavnice, 300 forinti dvjema sestrama koje su bile domaćice i 400 forinti za održavanje zgrade. Godine 1887. nadbiskup Haynald je došao u Sombor radi podjele sakramenta potvrde. Tom prigodom, 8. rujna, je blagoslovio novosagrađenu samostansku školu i darovao 80.000 forinti za izgradnju sirotišta. Sirotište je završeno 1891. godine. O svečanosti koja je priređena za nadbiskupov dolazak u Sombor i o blagoslovu nove školske zgrade obimno su pisali časopisi tog vremena, prikazajući te momente velikima i značajnima za cijeli grad Sombor.
Zgrada u stilu eklektizma
Zgradu samostanske škole projektirali su čuveni arhitekti iz Budimpešte Ödön Lechner i Gyula Pártos. Fasada škole ima centralni ispad na kome su dva prozora i glavni ulaz s bačvastim gornjim dijelom. U gornjem dijelu prozori imaju bačvasti oblik. Iznad glavnog ulaza prozori su odijeljeni pilastrima koji se završavaju konzolama. Iznad vijenca nalazi se lučni friz od profiliranih triglifa, a iznad ovih glavni vijenac nad kojim je prema krovu zabat s nišom u vidu školjke i figurom Djevice Marije s djetetom Isusom. Krakovi iz dvorišta se završavaju zabatom u zupčastom obliku. Na krovovima iz dvorišta su trokutne badže, čiji otvori imaju oblik trolista. Badže na glavnoj fasadi imaju polukružni oblik u gornjem dijelu koji je krunisan stiliziranim krinovim listom. Sa svake strane su po dvije. Zgrada je u stilu eklektizma (Pavle Vasić, Umetnička topografija Sombora). Na krovu iznad nekadašnje kapele je križ.
Hodnici samostanske škole su na križastim svodovima čiji traveji imaju osnovu pravokutnika. Prozori su u polukružnim plitkim nišama. Tavanica je u obliku plitkih svodova s traverzama. Stepenice su drvene plitke, koje vode na prvi kat i tavan. Na katu se nalazila kapela. Plafon kapele ima zvjezdasti profilirani ukras, koji u kutovima formira križ sličan malteškom, čiji kraci počinju na anđeoskim glavama u vidu konzola. Na katu su polukružni prozori u vidu pseudotrifora. U jednoj prostoriji prozor ima konveksni oblik u gornjem dijelu. U predvorju između katova je lučni friz, arkadica s konzolama. Prozori gornjeg dijela imaju oblik plitkog luka. Predvorje ima dekorativni karakter koji vodi od prizemlja na kat. On je ukrašen lučnim frizom. Glavne stepenice su simetrične s balustradom ukrašenom biljnim motivima. Na lijevom kraku zgrade na prvom katu nalazi se okulus, a na drugom jedna pseudobifora. Ulazno predvorje je pravokutne osnove s bačvastim svodom u koji ulaze prodori od dvaju vrata i dvaju niša. Prodori su pseudooživlanog oblika. U predvorju na zidu s lijeve strane se nalazi mramorna ploča koja je posvećena nadbiskupu Haynaldu.
Svečani blagoslov škole
Samostansku školu blagoslovio je nadbiskup Haynald, na blagdan rođenja Blažene Djevice Marije (8. rujna 1887.). Održana je svečana sveta misa koja je trajala pet sati. Na toj misi je krizmao 1251 krizmanika. U propovijedi nadbiskup je govorio o važnosti vjerskog odgoja djece i o povijesnom značaju nove školske ustanove. Donosimo odlomak iz propovijedi:
»... danas se rodila Marija, majka božanskog djeteta. Možemo reći da se danas susrećemo s dva djeteta, s malim Isusom i s malom Marijom. Mariju je Ana, a Isusa je Marija odgojila i to tako, kako je Bogu bilo milo. Odgoj djeteta a naročito odgoj djevojčica je od velikog značaja, odgajanje treba već u jaslama početi da bi se zlo već u klici mogli ugušiti. Važnost odgoja djevojčica uvidjeli su i upravitelji ovoga grada, žensko dobrotvorno društvo, stanovnici ovoga grada, i s darom moje skromnosti, sagrađena je samostanska škola za odgoj djevojčica i vrtić.« (Bácska/Bačka, 13. rujna 1887.)
Nakon svete mise slijedio je blagoslov samostanske škole. U 12,30 sati je iz crkve krenula povorka; na početku povorke se nosio križ, za križom su išle časne sestre, svećenici i na kraju njegova eminencija nadbiskup Haynald. U crkvi i ispred crkve pa sve do samostanske škole, nadbiskupa je pratio veliki broj ljudi. Bila su tu i djeca sa svojim roditeljima koja su za nekoliko dana krenula u novu školu.
Nakon blagoslova samostanske škole upriličen je svečani ručak kojeg je priredio župnik-opat Gyula Fejér. Sljedećeg dana, ujutru u 7 sati, prvu svetu misu u kapeli samostanske škole služio je nadbiskup Haynald, a zatim je otputovao iz Sombora.
Novosagrađena samostanska škola je dana na korištenje školskim sestrama Naše Gospe iz Kaloče. Kongregacija redovnica Notre Dame (Naša Gospa) nastala je u Francuskoj davne 1597. godine. Osnovao ju je župnik u Mattaincourtu Petar Fourier s Alix le Clerc koja je bila prva redovnica i majka ove velike redovničke obitelji raširene po čitavom svijetu u raznim granama i ograncima s malim razlikama. Ali, od početka do danas glavni cilj im je bio zajednički: odgoj i pouka djevojčica u duhu Katoličke crkve.
Inače, zgrada škole je nakon Drugog svjetskog rata oduzeta Crkvi. Danas je prva zgrada srednje Tehničke škole. Od 1969. godine zgrada ima status zaštićenog spomenika kulture.
