Isusovo javno djelovanje započelo je čudom u Kani Galilejskoj (usp. Iv 2,1-12). Svima nam je dobro poznato da je tada na svadbi Isus vodu pretvorio u vino. Ova zgodna i mnogima najinteresantnija pripovijest Novoga zavjeta krije u sebi brojne znakovitosti i objvaljuje najuzvišenije otajstvo naše vjere da je Isus očekivani Mesija, Sin Božji.

Stigao je Mesija

 Nije nikakva slučajnost da je Isus prvo čudo učinio baš na svadbi. Naime, on je kraljevstvo Božje uspoređivao sa svadbenom gozbom na koju su svi pozvani, a početak njegovog djelovanja na svadbi označuje ga kao donositelja tog kraljevstva među ljude. Isto tako, nije ni malo slučajno da je to prvo čudo bilo pretvaranje vode u vino. Još u starozavjetno doba znak mesijanskog vremena je uz obilje žita i ulja bilo i obilje vina. Tako Isus potvrđuje da se u njemu ispunjavaju proročka obećanja te njegovim dolaskom nastupa mesijansko vrijeme. Ovo čudo, kao i mnoga sljedeća koja će učiniti na pomoć su ljudima, da im donesu radost i izbavljenje iz neke životne tjeskobe. Isus otkriva svoju ljubav za čovjeka, brigu i želju da pomogne. U Kani je pomogao mladencima i spasio ih od sramote koja bi ih snašla da nisu imali dovoljno pića za svoje uzvanike, kasnije će pomagati ljudima najčešće u njihovim bolestima, a za mnoge će ta ozdravljenja značiti i povratak u društvo, prekid  odbačenosti i života na margini.
Važno je istaknuti da se već ovdje, na samom početku Isusovog javnog djelovanja naglašava Marijina posrednička uloga. Ona je ta koja uočava problem i zauzima se za mladence kod svog Sina. On će njezinu posredničku ulogu potvrditi s križa i ona će do danas ostati naša moćna zagovornica koja se zauzima za nas, kao što se za potrebe slavljenika zauzela u Kani i nije ustuknula na Isusovu naoko grubu reakciju, već je slugama rekla: »Što god vam rekne, učinite« (Iv 2,5). Sluge su prihvatile Marijin savjet i kada je Isus zatražio da posude napune vodom, ma koliko im se to činilo čudno, uradili su kako je on rekao. Tako su stvoreni uvjeti da se čudo dogodi. Postupak slugu poučava nas da je za čudo potrebna poslušnost Isusu i povjerenje u njega. I sva buduća čuda pokazat će da Isus zahtijeva da mu se vjeruje kako bi se čudo dogodilo, a tamo gdje ljudi nisu vjerovali ni čuda nije bilo. Tako je i danas u našim životima. Isus želi da mu vjerujemo, da činimo ono što nam on pokazuje da treba, ma koliko nam to besmisleno i neprihvatljivo bilo. I slugama u Kani bilo je čudno učiniti ono što Isus traži, a ipak jesu i čudo se dogodilo. Isto Isus traži i od nas: povjerenje u njegovo djelovanje i vjeru da on može svaku situaciju okrenuti na dobro, da iz svake naše teškoće može učiniti čudo i pokazati svoju moć i slavu. No, ne smijemo zaboraviti da  mu budemo poslušni i vjerujemo, ali ne smijemo zaboraviti i da je njegova Majka naša moćna zagovornica, koja se za  nas zauzima u svim našim potrebama. Zato joj se trebamo utjecati, ali i zahvaljivati.

Darovi Duha

 Ove, druge nedjelje kroz godinu važno se osvrnuti i na riječi sv. Pavla koje je uputio Korinćanima (usp. 1 Kor 12,4-12) o različitosti darova koje daje jedan isti Duh. Bog svakom čovjeku daje različite darove kojima će služiti zajednici kojoj pripada i koje će upotrijebiti za širenje njegovog kraljevstva. Nema čovjeka koji nije primio neki dar, a nema ni dara koji je manje vrijedan ili nepotreban, jer »svakomu se daje očitovanje Duha na korist« (1 Kor 12,7). Prema ljudskim shvaćanjima neki se darovi čine važnijima od drugih, pa ljudi koji ih posjeduju postanu oholi. No to je zlouporaba dara, jer sve što nam Bog daje nezaluženo je i dano nam je da ga tim darom proslavljamo služeći zajednici. Ono što smo od Duha primili nije da sebe slavimo, nego Boga koji nam sve daruje. Pavao spominje prorokovanje, jezike, čudotvorstva... Bog je zbog potrebe vremena u kojima je živjela Pavlova zajednica davao takve darove. Iako u našim sredinama toga nema, ne znači da Duh ne djeluje, nego daje ono što je za ovo vrijeme i uvjete života potrebno. Neki su darovi neupadljivi, nenametljivi skroviti dok se ne pokaže potreba za njima, ali nikako manje vrijedni od onih koji se često mogu očitovati i izgledaju veliki.
Svatko od nas primio je neki dar. Neki su svoje prepoznali, neki možda još nisu. Ako živimo slijedeći Krista i stavljajući se na raspolaganje njegovoj zajednici, ako želimo biti širitelji njegovog kraljevstva, Duh će nam pomoći da ono što smo primili upotrijebimo na veću slavu Božju.