U sportskom lovstvu jednu granu predstavljaju i sportaši u gađanju glinenih golubova, koje u Subotici ima dugu tradiciju; po nekim podatcima još od oko završetka I. svjetskog rata.   
Predstavljena razglednica potječe iz razdoblja između dva rata s naznakom STRELIŠTE NA GLINENE GOLUBOVE, SPORTING – KLUBA, PALIĆ. Naslov je na tri jezika: srpski na latinici, na mađarskom i njemačkom jeziku a na poleđini tekst je na tri jezika, koji glasi: »Strelište na glinene golubove – Sporting – kluba – Palić. Strelište je po svojoj veličini i tehničkoj opremi jedno od najvećih i najmodernijih u Jugoslaviji. Strelište stoji ceo dan na raspoloženju zainteresiranim licima. Puške u zajam i naročiti prvoklasni metci mogu se dobiti na licu mesta«. 
Na žalost, na njoj nema nikakve signature ali iz teksta na poleđini shvatljivo je da, kao i izgled ove razglednice, očito ukazuje iz kog je razdoblja. 
Veoma bih volio kada bi se uspjelo rekonstruirati točno mjesto na kojem se nalazilo ovo strelište na Paliću. Postoji pretpostavka da se nalazilo na prostoru na kojem se nalazio Sokolovac, danas Vikend naselje, ali nažalost ove zgrade u pozadini danas je teško rekonstruirati jer ne postoje. 
Inače, poslije II. svjetskog rata strelište za gađanje glinenih golubova se nalazilo na mjestu današnje autobuske stanice kod Muškog štranda prema Krvavom jezeru dok su se u jednoj drvenoj kućici nalazili strojevi za izbacivanje glinenih golubova.       
Poslije II. svjetskog rata prvo natjecanje u gađanju glinenih golubova održano je 28. kolovoza 1948. na Paliću. 
Najpoznatiji lovci sportaši u gađanju glinenih golubova su bili Joso Ćakić, Babijan Horvacki, Marko Ivić (nekadašnji ravnatelj tvornice konditorskih proizvoda Pionir), Imre Szabó, političar, Becika Vojnić, ing. Franjo Perčić, Imre Dobó, braća Ervin i Mihály Vámoser, Stipan Sebenji, braća Nikola i Nandor Šteinfeld (proizvođači četaka) i drugi. Oni su osvojili u poslijeratnom razdoblju mnogo najviših priznanja na mnogim natjecanjima. Njihov primat u Jugoslaviji su kasnije preuzeli lovci – sportaši Beograda i Novog Sada, te Bečejci.
Ljudevit Vujković Lamić