Cijeli kršćanski svijet radosno proslavlja blagdan Kristova rođenja, često veličanstvenije i radosnije nego Uskrs. Toplina obiteljskog doma, radost zajedničkog blagovanja, susret s rodbinom, ukrašavanje životnog prostora, sve to čini od Božića blagdan kome se svi raduju. Ipak, dolazak Božjeg Sina među ljude nije bio ni izbliza tako glamurozan kako ga mi proslavljamo, iako je označio početak ostvarivanja spasenja. Razmišljaju li kršćani, dok slave ovaj najdraži im blagdan, koje je njegovo značenje ili se zadržavaju na površini proslave u strogo ljudskom smislu?
Bog rođen u štali
Teško je bilo ljudima shvatiti da se Božji Sin, dugo očekivani Mesija, rodio u uvjetima koji nisu dostojni čovjeka, u maloj štali izvan grada. Zar bi stvarno Božji Sin stupio u ovaj svijet u liku nejakog djeteta, i to još u štali? Ali jeste, baš tako je Isus došao među ljude da im donese spasenje. Na tako skroman i ljudima neprihvatljiv način započelo je otkupljenje svijeta, Bog je došao među nas osloboditi nas od grijeha. Zato je vijest o Isusovom rođenju blagovijest, kao što su rekli anđeli kada su došli javiti pastirima da se trebaju pokloniti novorođenome u štalici.
I evanđelist Luka, pišući o Isusovom rođenju, sve što govori stavlja u službu navještaja. Želi naglasiti tko je to dijete i koje su posljedice njegova rođenja, jer to dijete nije kao svako drugo nego Sin Božji i mnogi će ga prepoznati kada budu slušali njegovu riječ i gledali njegova djela. Luka nam ističe da je događajem rođenja započelo spasenje, jer se rodio »Spasitelj – Krist, Gospodin« (Lk 2,11). Zato je vijest o njegovom rođenju »blagovijest, velika radost za sav narod« (Lk 2,10). Sve ostalo što se u evanđelju spominje, car August, Davidov grad Betlehem, anđeli, pastiri, je okvir u koji se smješta ovaj radosni događaj. On ima mjesto i vrijeme, u njemu nema ništa nestvarno, ipak on nadilazi granice povijesti i ovozemaljske stvarnosti. Evanđeoski tekst je jednostavan i kratak, iako naviješta radostan događaj koji označava početak spasenja, bez opisa i sladunjavih riječi, gotovo nespojiv s našim prikazima štalice i malenog Isusa. Jednostavni ljudi Marija i Josip, koji zbog careve naredbe kreću put Betlehema, nose u sebi božansku tajnu i pomažu joj da zasja pred svijetom. Sve se to dogodilo za vrijeme vladavine moćnika, koji su ostali daleko u povijesti, a tek rođeno, nejako dijete donijet će budućnost ljudima, donijet će im Božje kraljevstvo.
Na Božić se dogodilo nešto čudesno. Bog je zakoračio među ljude na sasvim neočekivan način i pokazao da je blizak svakom čovjeku, da razumije ljudske nevolje, bijedu i odbačenost. Tako nam je od samog početka dao do znanja da je on Bog nejakih i nemoćnih, Bog patnika i nevoljnika, odbačenih i poniženih, a to će pokazivati i kasnije tijekom svoga života.
Duhovno bogatstvo Božića
U događaju Božića nema nikakvog ljudskog glamura. Za Božjeg Sina nije bilo mjesta u svratištu, pa se morao roditi u štali među životinjama, u uvjetima nezamislivim i za ono vrijeme, a pogotovo za modernog čovjeka. Prva postelja bila mu je slama, a prvi gosti skromni pastiri. Ipak, ovaj događaj je pun duhovnog bogatstva, rodio se Spasitelj svijeta, donio je Božju ljubav među ljude na opipljiv način.
Dok ove godine slavimo događaj Isusovog rođenja, razmišljajmo o veličini događaja kojeg proslavljamo. Uistinu je čudesno što je Bog bio spreman učiniti za nas i na koji način nam je pokazao da nas beskrajno ljubi. Nemojmo ovom blagdanu oduzimati njegovu duhovnu dimenziju pretvarajući ga u blještavilo materijalističkog duha koji je obuzeo svijet. Bog želi da se radujemo zbog njegovog utjelovljenja, jer je ono početak spasenja, a ne da se radujemo nekim nebitnim stvarima koje potiskuju ovaj radosni događaj u drugi plan. Odgovorimo Bogu na ovaj čin ljubavi ljubavlju koja je isto tako bezuvjetna kao ona što je od Njega primamo. Pored toga što ćemo zajedno kititi bor, pomolimo se zajedno, otiđimo obiteljski na božićnu svetu misu. Osim što djeci kupujemo skupe poklone, naučimo ih božićne pjesme. Stavimo Boga u prvi plan ovog Božića i bit će nam mnogo radosniji i ljepši. Bogatstvo ukrasa i darova zamijenimo duhovnim bogatstvom molitve i svete mise, jer »danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin« (Lk 2,11), pa neka se rodi i u našim srcima.
