Druga adventska nedjelja u samoborskoj župi bila je obilježena gostovanjem župljana župe sv. Dimitrija iz Srijemske Mitrovice. Prije dvije godine samoborski i mitrovački župni zborovi potpisali su Povelju prijateljstva koju su sada u Samoboru »zapečatili« sadnjom stabla božikovine kao znaka trajnog prijateljstva.
Poveznica triju župa
Svetu misu u župnoj crkvi svete Anastazije predvodili su mitrovački i samoborski župnik mons. Eduard Španović i preč. Davor Štuljan uz prisustvo samoborskog đakona vlč. Majka Rušeca, a pjesmom je misu uzveličao veliki mješoviti zbor mitrovačke župe. Sveta Anastazija živjela je i podnijela mučeništvo u Srijemskoj Mitrovici. Od devetog stoljeća Samobor zajedno sa Zadrom čuva dio njezinih relikvija pa tako ta ranokršćanska svetica na poseban način »svojim prahom veziva« tri hrvatske drevne župe od krajnjeg istoka do juga naše domovine. Samoborski župnik nije krio zadovoljstvo zbog gostovanja dragih Mitrovčana, te im je u uvodnoj riječi zaželio dobrodošlicu i ugodan boravak u samoborskoj župi. Mitrovački zbor pod ravnanjem č. s. Cecilije Tomkić praćen s devet svirača svojim pjevanjem oduševio je sve Samoborce. Pokazali su izvrsnost u sviranju, zborskom i solo pjevanju. Nakon mise mogli smo uživati u koncertu koji su nam priredili.
Simbol samoborskog kraja
Stablo prijateljstva posađeno je u Parku domovinske zahvalnosti koji se nalazi uz samoborsku župnu crkvu. Mons. Španović blagoslovio je posađenu božikovinu, stablo koje je simbol samoborskog kraja, vazdazeleni grm koji se u ovim krajevima koristio za božićno ukrašavanje domova.
Ispred stabla je granitna ploča s uklesanim tekstom: Ovo stablo božikovine (Ilex aquifolium. L) posadili su članovi zborova župe sv. Dimitrija iz Srijemske Mitrovice i župe sv. Anastazije iz Samobora kao znak trajnog prijateljstva. 9. prosinca, 2018.
Nakon molitve, pjesme i fotografiranja pored stabla, svi su se u veselju nastavili družiti u dvorani župnog dvora, te su u razgovorima »padale« brojne ideje o budućim susretima i druženjima. Kako je rekao mons. Španović, važna je svaka riječ i gesta koja pokazuje da Hrvati u Mitrovici nisu zaboravljeni. Ta drevna kršćanska župa svima nam je primjer ustrajnosti u trpljenju i očuvanju vjere. Sigurni smo da je i ovaj susret kao i onaj prije dvije godine u Mitrovici urodio brojnim duhovnim koristima te nas sve skupa podsjetio na važnost zajedništva i prijateljstva u Kristu.
Violeta Gjurkin
