Raspisali se ovih dana mediji o tome (po poznatom receptu: objavi jedan, pa preuzme još desetak drugih) kako je lokalna vlast u Somboru otjerala investitora koji je, eto, bio spreman uložiti 25 milijuna eura, kroz javno-privatno partnerstvo u toplanu i elektrocentralu na biomasu i to baš u Somboru. Tvrde, načelnu suglasnost su dobili od bivše vlasti, ali kažu ova sadašnja (koja je, kao i bivša, naprednjačka) se pravi nevješta. Ili, u prijevodu, tvrdi da nikada nije čula, a kamoli vidjela protokol o suradnji i elaborat. To je investitoru bio više nego li dovoljan razlog da iz Sombora pobjegne glavom bez obzira. I ne samo da je pobjegao iz Sombora (u kome zapravo nije ni bio) glavom bez obzira već je i ocijenio da »Srbija nije sprema za projekte zelene energije«. I ovako sročeno svatko će protumačini kako, eto, u Somboru na sve moguće načine odbijaju investitore koji imaju i namjere i novca da preporode ovaj kraj i još k tomu, kako u Somboru, koče jednu ekološku priču. Usput tešku 25 milijuna, eura dakako. Je li u ovom slučaju investitoru rečeno »hvala« – nismo zainteresirani. Je li riječ o nesporazumu ili nečem trećem – ne znam. Ali nekako mislim dobro da se tako završilo. Bolje odmah na početku nego li za godinu-dvije. A somborsko iskustvo je upravo takvo – od velikih obećanja obično ne bude ništa, ili u najboljem slučaju nedovršeni ili prazni pogoni. Da ne širim puno, samo da se držim prerade biomase. Što bi od peleta iz Doroslova koji su trebali grijati pol Europe, procvata sela i povećanja broja njegovih stanovnika, a sve zahvaljujući ovoj investiciji? Što bi od dvije elektrane na biomasu koje su se trebale graditi u Somboru? Što bi s javnim skladištem za biomasu u Prigrevici? U dvije riječi – velika obećanja. I više ništa.Tako da nešto ne vjerujem u velika obećanja koja se mjere milijunima uloženih eura, i to prije nego li je i postavljen kamen temeljac i priča »papirološki« dovedena do kraja.
I da ne pričam o drugoj stani ove priče, a to je hvatanje za glavu, kada se spomene uporaba žetvenih ostataka kao goriva, svih onih koji iole nešto znaju o značaju zaoravanja istih tih žetvenih ostataka. Na  već ionako osiromašenim vojvođanskim njivama. 
Z. V.