Prije samo godinu i pol navijači ŽRK Sonta slavili su plasman svojih miljenica u Drugu ligu Srbije, skupina Sjever – Zapad. Iako ženski rukomet u selu ima dugu tradiciju, uspjeh u vidu natjecanja u ovako visokom rangu Sonćanke još nisu zabilježile. To je svakako ljepša strana medalje. Ubrzo se pokazala i ružnija. Slavlje čelništva kluba zamijenili su problemi, teško rješivi i za veće i znatno bogatije sredine od Sonte. Dotadašnji igrački kadar se osuo, pa je uslijedila i drastična smjena generacija u prvoj ekipi. Klub je ostao bez licenciranog trenera, a kriza je zahvatila i upravne strukture. U klubu se nisu pojavljivali, niti se danas pojavljuju, čak ni roditelji igračica. 

Riješeno pitanje trenera na dulji rok

Treneri su se mijenjali, na koncu se na klupi ustalio Stevan Mihaljev. Bio je spreman zasukati rukave i stvarati ekipu od djevojčica iz osnovnoškolske rukometne sekcije, svjestan da je to težak, dugoročan rad i da takav rad u pravilu ide na štetu natjecateljskih rezultata. A donosi samo neizvjesnost, jer te djevojčice već odlaskom u srednju školu u neki od obližnjih gradova u većini slučajeva bivaju izgubljene za sonćanski rukomet. Posljedji potres bila je ljetošnja ostavka predsjednika Saše Krstina, te sazivanje izvanredne izborne skupštine i izbor novog predsjednika. 
»Prije svega, zbog obiteljskih i profesionalnih obveza ne mogu korektno obavljati dužnost predsjednika kluba. Uposlenik sam Željeznica Srbije, a svima je poznato koliko je u našem poduzeću neizvjesnosti glede posla. U toj situaciji jednostavno se nisam u stanju koncentrirati na probleme kluba i stopostotno angažirati u njihovom rješavanju. To je jedini razlog moje ostavke na mjesto predsjednika ŽRK Sonta, jer nisam tip čovjeka koji će se okititi funkcijom, a pustiti druge da rade. Tu sam i dalje, pomažem koliko mogu, ali nikakvu stalnu dužnost ne mogu prihvatiti i zbog čestih, ponekad i višednevnih odsustvovanja iz Sonte. Razočaran sam i ponašanjem većeg dijela roditelja naših igračica. Neshvatljivo mi je da neki od njih ni ne znaju gdje im je dijete i čime se bavi, u dvoranu ne svraćaju, a u posljednje vrijeme sve češće se događa da u gledalištu bude više gostiju nego Sonćana. Tužno je vidjeti i da na gostovanja u mjestima udaljenim od Sonte i do 200 km trener Mihaljev putuje sam s petnaestak malodobnih igračica. Tako, umjesto da u tih posljednjih sat vremena priprema cure za utakmicu, bavi se administrativnim formalnostima koje bi trebao rješavati predstavnik ekipe. Nažalost, na to je prinuđen, jer na gostovanja s njim i igračicama ne putuje nitko od uprave niti od roditelja«, kaže bivši predsjednik Saša Krstin. 
Na izvanrednoj skupštini na čelnu funkciju jednoglasno je izabran Stevan Mihaljev. Tako je, u nedostatku drugih kadrovskih rješenja, praktički objedinjena funkcija predsjednika kluba i trenera natjecateljske ekipe. 

Radikalno pomlađivanje natjecateljske ekipe

U jesensku polusezonu tekućeg prvenstva ŽRK Sonta je ušla s radikalno pomlađenom natjecateljskom ekipom. Već ulaskom u II. ligu ostalo se bez četiri igračice ORK Apatin, koje su u prethodnom prvenstvu nastupale za Sontu na dvojnu registraciju. Kako je njihov klub sada u istom rangu natjecanja, to više nije moguće. Što zbog odlaska na dalje školovanje, što zbog profesionalnih obveza, što zbog angažmana u drugim klubovima, što zbog nezadovoljstva stanjem i radom u klubu, preko noći se ostalo bez cijelog prvog postava natjecateljske ekipe. Novaca za dovođenje nekoliko iskusnijih igračica sa strane nije bilo. Praznine su popunile cure dobi 12, 13, 14 i 15 godina iz rukometne sekcije OŠ Ivan Goran Kovačić. Najveći problem za trenera Mihaljeva je njihovo neiskustvo i tjelesna konstitucija. Najstarije po godinama i predvodnice mladoga vala su srednjoškolke Jelena Mihalek, Nikolina Kalanj, Renata Beslać i Jovanka Zorica. Najstarija po godinama i po natjecateljskom iskustvu je devetnaestogodišnja studentica Sara Kalanj, koja nije redovito na raspolaganju treneru. 
»Kako smo najmlađa i najneiskusnija ekipa u ligi, svi moramo biti zadovoljni ove jeseni. Pobjedu smo zabilježili jedino protiv Rusina, ekipe koja nam je po dobnoj strukturi slična, pa smo izbjegli fenjer. Prihvatio sam se stvaranja nove ekipe, što nije ni malo lak posao. U ruke dobivam dvanaestogodišnjakinje, djevojčice koje imaju problema čak i s hvatanjem i dodavanjem lopte, o ostalim elementima rukometne igre neću govoriti. I onda, nakon nekoliko godina, većinu tih igračica jednostavno izgubimo«, kaže Mihaljev. 

Optimistički pogled na budućnost

Najveći problem po Mihaljevu je gubitak navijača. 
»Sonćanska publika je nestrpljiva. Umjesto da podrže ovu mladu ekipu i budu strpljivi s tim djevojčicama, okreću im leđa zbog dosta loših natjecateljskih rezultata. To se događa i u nogometu, iako i čelnicima Dinama treba odati priznanje što su uopće i uspjeli održati klub u uvjetima u kojima rade. Većina nije svjesna da Sonta više nema šest tisuća žitelja nego dvije i da je među stanovništvom zabrinjavajuće mali postotak mladih. Znam da su navijači prijašnjih godina bili naviknuti na vrlo dobre rezultate i nogometaša i rukometaša i rukometašica, ali bi trebali biti svjesni i priznati da mi danas ne možemo okupiti dovoljno momaka za mušku rukometnu ekipu, da je odljev mladih vrlo zabrinjavajući. No, to je naša realnost. Tko god se može snaći, gleda da ode u sredinu u kojoj su uvjeti za život bolji i pristojniji. U toj općoj letargiji zapazio sam i da roditelji jednostavno nisu zainteresirani za ono što njihova djeca rade. Mislim da će se, ukoliko roditelji igračica promijene odnos prema sportu kojim se bave njihova djeca i navijači vratiti u našu dvoranu. No, raduje me da ima i pozitivnih pojava. Ovim putem se zahvaljujem prigrevačkom poduzeću Džimi commerce i Savjetu MZ Sonta na donacijama sportske opreme i obećanju da i u budućnosti možemo računati na njih«, kaže Mihaljev. 
I pored navedenog stanja, Mihaljev je ipak blagi optimist glede budućnosti ženskog rukometa u Sonti. »Izlaska iz krize ima ukoliko svi skupa zasučemo rukave. Osobno, šest dana u tjednu mogu biti predsjednik kluba, ali na dan utakmice moram se stopostotno posvetiti ekipi. I na gostovanja s ekipom mora ići bar dvoje članova UO i poneki roditelj. Nadam se da ćemo osvježiti i igrački kadar. Uspostavili smo suradnju sa somborskim Ravangradom, naše četiri igračice su već i odigrale nekoliko turnira mlađih kategorija za njih. Očekujemo i da na dvojnu registraciju za nastavak prvenstva  nekoliko igračica koje još nemaju mjesta u njihovoj ekipi, dođu na kaljenje u ŽRK Sonta. Ukoliko se to realizira, mislim da ćemo se, makar malo, približiti svjetlu na kraju tunela«, zaključuje razmišljanja Mihaljev.
Ivan Andrašić