Uvodnik

Jabuke i istina

Trebam li se pozvati na riječi Karla Jaspersa, njemačkog filozofa i psihijatra, predstavnika kršćanskog egzistencijalizma, kome je tijekom vlasti nacionalsocijalista zabranjeno da objavljuje zbog toga što mu je supruga Židovka? Pozvati se na njegove riječi: »Istini pripada najveće pravo da se propagira«. Pa je li to tako i glede političara? Ali i novinara i svih nas?
Ne sumnjam ni najmanje da je predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke u Hrvatskoj i zastupnik u Hrvatskom saboru, ako sam točno izračunao – već šesti mandat, Milorad Pupovac čitao Jaspersa, samo me čudi njegova nedavna izjava na konferenciji za novinare na kojoj je govorio o slučaju uhićenja i podizanja optužnice za počinjene ratne zločine protiv dvojice građana srpske nacionalnosti.
Kaže Pupovac: »Mislili smo da će institucije za kaznene progone raditi svoj posao na način na koji im to nalaže Ustav, zakon i etičnost«, ističući kako se »stvari kreću u pravcu drugačijem od toga«. Ne kaže zašto to tvrdi, ali tvrdi kako je presica sazvana povodom »rezultata kampanje koja je proteklih mjeseci bila intenzivirana, a vodi se od ‘98. godine naovamo«. Govori li Pupovac o hapšenju osumnjičenih za ratne zločine u negativnom smislu? I kaže: »Samo je pitanje zašto i na osnovu čega je netko odlučio poduzeti te korake, koji očito imaju za cilj stvoriti uznemirenost, pravnu nesigurnost većeg broja građana ovog grada (Vukovara, prim. a.) i na taj način stvoriti kod njih osjećaj besperspektivnosti«. Je li podizanje optužnice za ratne zločine stvaranje osjećaja uznemirenosti i besperspektivnosti? Što je mnogo – mnogo je, pa bio to i Pupovac! I umjesto da Pupovac kaže kako pravosudna tijela rade svoj posao i u slučaju spomenutog uhićenja, spakira na presici i izjavu koja je plasirana kao nekakva protuteža – o srpskim žrtvama u Vukovaru, tražeći da odgovorni za te žrtve budu pronađeni i kažnjeni. I treba, ako ima dokaza! Ali presica Pupovca nije trebala biti prilika da se žrtve spominju u tom kontekstu. Nakon takve i sličnih izjava stvarno bi mi godio intermeco, kratka komična epizoda o vremenu Titovog hedonističkog »koka-kola socijalizma«. Zbog opuštanja, pa makar me netko proglasio i orjunašom.
No, može li se u politici trgovati, licitirati žrtvama zbog vlastitog rejtinga? Slijedeći to pitanje stižemo sada do tržnice, ali i do novinarskog posla, kao i do savjeta Jaspersa u svezi istine, pa i do jabuka. Zbog čega je važno postupno, mic po mic, ulaziti u novinarski posao? Evo zašto. Ako novinar izvještava o ponudi s pece onda navede ima li jabuka ili nema, što važi i za druge vrste voća ili povrća. A ako novinar ovdje u Srbiji nakon pisanja o ponudi na peci i bavljenja raznim temama počne pisati jednoga dana i o Domovinskom ratu i posljedicama, neminovno će stići i do pitanja o negiranju, ili ako je nekima lakše svariti, relativiziranju tamnih poglavlja srbijanske povijesti devedesetih godina, jednostavno rečeno – pogubnošću Miloševićeve politike. Neraščićena prošlost dovodi do netrpeljivosti i svakodnevnih političkih problema. Mogu se plasirati priče o tzv. paralelnim historijskim narativima između Hrvatske i Srbije, ali što ćemo s činjenicama koje su uključno u kulturi sjećanja? Dakle, ako se novinar nakon bavljenja izvješćima s pece, počne vremenom baviti političkim temama, pred njim će i dalje biti pitanje  – ima li istine ili je nema? I mora odgovoriti na to pitanje. Jasno i kratko. Ne radi se o poznatoj reklami »ili si lav ili nisi« nego o pitanju jesi li novinar ili nisi?
I kako reagirati na razne tvrdnje o »povratku proustaškog revizionizma« i izjava tipa da »vlast u Hrvatskoj tolerira bujanje ustaštva«? Je li u pitanju pokušaj stigmatizacije hrvatskog naroda idiotskom parolom: »Hrvati su ustaše«? Normalizacija odnosa između dva naroda može se postići isključivo na osnovu istine. Pa makar za početak da ne bi bilo situacije, prilika i neprilika meteža o čemu je, što se kaže, dobro zagrebao Milovan Miković u svojoj istoimenoj knjizi poezije. I onda će ostati po strani stihoklepstvo poput onog novinara Predraga Lucića: U nedilju kad se oltar liže / Uvik smo je poštovati znali: / Čak ni usred Domovinskog rata / Mi nediljom nismo silovali. Ne visi meni krunica s retrovizora auta, ali-ali!
Dakle, ima li tih jabuka ili ih nema? Jesu li trule ili nisu? Ili trebamo izmišljati jabuke tamo gdje ih nema? Nije to pitanje samo za novinare.
Z. S.

Najave

24. 09. - Predstavljanje knjige »Kuhar tradicijskih jela Hrvata u Vojvodini«

H. R. | 24. rujna 2026.

NIU »Hrvatska riječ« organizira predstavljanje knjige »Kuhar tradicijskih jela Hrvata u Vojvodini«, koje će biti održano u četvrtak, 24. rujna, u »Sjenici« na »Risarskom salašu« (Bajmački put 2) u Đurđinu. Početak je u 18 sati.

15. 05. - 26. 09. - Tavankutsko kulturno lito

H. R. | 26. rujna 2026.

Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo »Matija Gubec« i Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame iz Tavankuta i ove godine priređuju tradicionalnu manifestaciju »Tavankutsko kulturno lito« i u okviru nje brojne događaje koji su počeli sredinom svibnja i traju do kraja rujna.

26. 09. - XVI. Tavankutski festival voća

H. R. | 26. rujna 2026.

XVI. Tavankutski festival voća i autohtonih rukotvorina bit će održan 26. rujna na Etno salašu Balažević s početkom programa u 10 sati.

03. 10. - Miholjski koncert u Slankamenu

H. R. | 3. listopada 2026.

Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Stjepan Radić priređuje Miholjski koncert koji će se održati u subotu 3. listopada u Hrvatskom domu u Novom Slankamenu, s početkom u 18 sati.

10. 09. - Izložba Gorana Kujundžića u Beogradu

H. R. | 8. listopada 2026.

U prostorijama Fondacije Antun Gustav Matoš u Beogradu otvorit će se izložba radova Gorana Kujundžića, akademskog slikara-grafičara, redovitog profesora na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.