Uz Miljkutski put u kelebijskom ataru, sada slabo naseljenom, nekada je postojala škola, čijih tragova više nema. Skicu o položaju nekadašnjeg školskog objekta, vjetrenjače i salaša u susjedstvu, nacrtala je Ilona Takács Mezei, koja je u djetinjstvu stanovala u salašu pored škole i pohađala je nekoliko godina, oko 1937. (objavljeno u broju 775 Hrvatske riječi, 23. veljače 2018. godine). Fotografija stare škole uz Miljkutski put ipak je sačuvana. »Skrivala« se među statističkim izvještajima škola iz 1948. godine u okviru fonda Gradski narodni odbor (F 68. 1567) u Povijesnom arhivu Subotica. Prije sedam desetljeća sve škole su popunjavale obrasce s preciznim podacima o školskim objektima i njihovoj opremi, a jedna stranica izvješća bila je predviđena za fotografiju škole. U najvećem broju stranice za fotografije su ostale prazne; svega nekoliko ih je priloženo, među kojima je i ova iz Miljkutske škole. Moguće je i jedina fotografija ove škole, što je vrijedno svjedočanstvo o nekadašnjem izgledu odavno srušenog školskog objekta.
Popunjavajući izvješće 22. listopada 1948. godine, učitelj Lajos Sándor naveo je i druge važne podatke o tada aktivnoj školi: izgrađena je 1908. godine, od opeke, s jednom velikom učionicom dimenzija 7 puta 10 metara i učiteljskim stanom. Najbliža škola bila je na udaljenosti od dva i pol kilometra, a salaši na udaljenosti od 50 metara do 5 kilometara. Postojalo je školsko imanje oko objekta: vrt i oranice. Za osvjetljenje prostorija koristile su se lampe na petrolej, za grijanje peći na drva, a voda je uzimana iz otvorenog bunara u dvorištu. Na pitanja ima li kupaonice, kabineta, fiskulturnih rekvizita i glazbenih instrumenata, jedini odgovor je bio – ne. 
U vrijeme sagledavanja uvjeta obrazovanja djece ova škola se zvala Državna osnovna škola – uprava broj 12, odjeljak broj 3. Prije Drugog svjetskog rata vjerojatno je nosila ime Zrinjski i Frankopan, na adresi Kelebija 425.