Prvom nedjeljom došašća zakoračili smo u mnogima najljepše vrijeme u godini. Svima je sinonim za ovo razdoblje blještavilo, božićni sajmovi, šoping, gužva, sladunjave pjesmice koje se mogu čuti na svakom koraku. Postavlja se pitanje kako s tim toplim, svima milim ugođajem pomiriti evanđeoski govor o znakovima na nebu, ljudskoj tjeskobi i strahu. Slaže li se slika došašća koju je stvorilo potrošačko društvo s onom koju daje Biblija? I zašto liturgijska godina uopće u sebi sadrži vrijeme došašća?
Duhovna, a ne materijalna priprema
Potrošačko društvo je iskoristilo kršćansku radost slavlja Božića i okrenulo ju u potpuno drugom smjeru. Pretvorilo je blagdan i vrijeme priprave u razdoblje potrošnje i kiča, nametnulo nam je običaje darivanja, koji su svake godine sve masovniji, a često premašuju naše realne materijalne sposobnosti. Vrijeme došašća kao vrijeme priprave izgubilo je duhovnu dimenziju i svelo se na materijalnu pripravu, kupuju se darovi, pripremaju ukrasi i bogate trpeze. U takvom ozračju čovjek lako izgubi orijentir i zapadne u materijalni diskurs namjesto onog duhovnog, koji mu treba biti orijentir.
A, sva naša priprava morala bi ići u duhovnom smjeru. Trebali bi se spremati za nadolazeći blagdan, ne samo kao za proslavu rođendana malog djeteta Isusa nego kao za stvarni susret s Kristom koji može doći među nas toga dana. Što bi bilo kada bi zaista Isus toga dana došao među nas? To je pitanje koje nas treba voditi kroz došašće u našoj pripravi za Božić. Ako budemo ovo vrijeme promatrali kroz prizmu tog pitanja, ono će se očistiti od suvišnih materijalističkih običaja, ispraznih težnji i pogrešnih shvaćanja, a mi ćemo se pripraviti za Božić onako kako to trebaju činiti kršćani.
Isus nas želi upozoriti na to da se otmemo svjetovnim zamkama i vrijeme koje je pred nama upotrijebimo za duhovnu pripravu za susret s njim. Zato nas upozorava na moguća neugodna iznenađenja s kojima se čovjek može suočiti kada dođe vrijeme tog susreta. On, poučavajući učenike, upozorava na lažnu sigurnost života: »Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan« (Lk 21,34). Upozorava nas da naša priprava mora biti trajna i u potpunosti duhovna, jer kada dođe vrijem susreta s njim sve drugo postat će nebitno, a tada će biti kasno da shvatimo kako smo vrijeme provedeno ovdje uludo potrošili. Zato je došašće za nas pitanje dosljednosti naše vjere, kada se moramo zapitati koliko mi doista vjerujemo da se Isus u povijesti rodio i time dao novi smisao čovjekovom životu, te vjerujemo li da će Isus, čiji rođendan slavimo, uistinu na kraju vremena doći kao proslavljeni Sin Čovječji i suditi svijetu, ili živimo kršćanstvo samo kao dio tradicije, uzimamo od njega samo ono što nam se dopada, a ovo blagdansko ozračje nam godi, te sve ostaje na toj površnoj razini ljudske ugode.
Poziv na budnost
Liturgijska godina sadrži vrijeme došašća kako bi nas podsjetila ne samo da se treba pripremati za blagdan Božića, nego za istinski susret s Gospodinom, koji će se jednom dogoditi. Ta priprava treba biti trajna, ali se osobito treba naglasiti u ovo vrijeme godine. Jer, ovo je vrijeme ispitivanja naše vjere. Vjerujemo li uistinu da se Krist rodio »radi nas i radi našeg spasenja« ili nam cijeli događaj Božića ostaje samo na razini bajke? Na pragu došašća vrijeme je da sebi postavimo brojna pitanja, da u središte priprave stavimo misao o našem konačnom spasenju, te da mu umjesto materijalističkog damo duhovni smisao koji i treba imati.
Ozbiljno treba shvatiti Isusovu opomenu: »Stoga budni budite i u svako doba molite« (Lk 21,36). Naš narod je od davnina svetim misama zornicama pokazivao Bogu da želi biti spreman za susret s njim. Te mise su bile ključno obilježje ovog vremena priprave i bile odraz duhovne spremnosti vjernika. Na zornice se ide i sada. Ne dopustimo da nam u ovom došašću one budu samo dio folklora, nego neka one budu zaista dio naše duhovne priprave za susret s Kristom. Pokušajmo ovo došašće učiniti manje materijalnim, a više duhovnim. Dopustimo da nas obuzme duh radosti, ne zbog ukrasa, lampica i darova, nego zbog Kristovog rođenja radi našeg spasenja. Pokušajmo proniknuti u istine naše vjere, razumjeti što to slavimo i za što se pripremamo, onda će nam biti lakše i shvatiti poziv na budnost, te na njega pozitivno odgovoriti. Neka ovo došašće svima bude vrijeme duhovnog rasta.
