Vrijeme je da rubrika Priroda i društvo dobije osvježenje i to u obliku nove cjeline. Tako ćemo Zapisima s terena, Propuštenim prilikama dodati i Put po abecedi. Ona neće podrazumijevati sve o putovanjima nego ću u njoj, redom, kako abeceda zapovijeda, navoditi mjesta koja želim posjetiti. Dakle, dajemo redoslijed željama i to na temelju njihovog prvog početnog slova. Parametri po kojima će neka mjesta ulaziti u izbor su sljedeći: lijepa priroda, parkovi, voda, obala, zanimljivi događaj, planina, vrhovi, stupanj avanturizma koje neko mjesto može ponuditi, autentična hrana, neka zanimljiva skupina ljudi, poseban događaj, povod i slično. Kao što se da zaključiti, parametri su kao i prije ali se, eto, unutar ove rubrike držimo abecednog reda, a jedino što je obavezno jeste da se na to mjesto tek spremam otići. (Da je drugačije, bio bi to zapis s terena.)
Da počnemo od početka
A kao, A kao... Amerika? Naravno da i ja želim vidjeti, upoznati i otkriti tu čuvenu Ameriku, i to oba njezina kontinenta i sve ostalo što smatraju da jest ili je nekad bilo njihovo. Nemoguće je voljeti putovanja, a ne maštati i o ovom američkom ali ja nikako nisam netko tko sanja »američki san«, spreman sve ostaviti i otići živjeti tamo. Nikako Amerika po svaku cijenu i prije svih. Dakle, A kao, A kao... Amsterdam, Australija, Afrika, Atena, Alžir, Alpe, Almur, Alno, Albanija ...
A kao Avala
Nekako se između mene i Beograda nikada nije mogla dogoditi ljubav i ne mogu naći pravi razlog za to, osim što je prvih desetak puta kada sam posjećivala ovu metropolu, uvijek padala kiša. Naravno, to su bili kolapsi, tmurni dani i ne znam, tako se posložilo. Poslije sam imala i sjajnih događaja, doživljaja i emocija koje su me vezivale za Beograd, ali od ljubavi nismo imali ni LJ. Kako se razvijala ta neljubav između Beograda i mene, tako je raslo moje zanimanje za Avalom. Sve više sam nizala avanture i pohode na male i veće vrhove i nekako spontano upisah na svoju listu želja za obići upravo Avalu.
Znam, nema logike, ne volim Beograd ali zato prvog na listu upisujem jedan od njegovih glavnih simbola. Avala je omiljeno izletište Beograđana, ali i turista koji ga posjećuju. Na njemu se prepliću povijest, priroda, uspomene, rekreacija i predivni pogledi. Niska planina, visoka 511 metara, na udaljenosti oko 17 km od Beograda sa statusom zaštićeno prirodno dobro. Meni je interesantno da je Avala dobila naziv po riječi »havala« što znači vidikovac, a kada odete tamo bit će vam jasno i zašto. Jedan od glavnih aduta Avale je svakako Avalski toranj, sagrađen 1965. godine, visok 195 metara i tada je bio najviša građevina na prostorima bivše Jugoslavije. Nije slavno završio i srušen je tijekom NATO bombardiranja Srbije, ali je 2010. godine obnovljen. Sada je visok 205 metara i pruža najljepši pogled na cijelu Šumadiju. Planina je obrasla listopadnom i četinarskom šumom, a planinske staze su sjajno obilježene, pa je ovo mjesto idealno za šetnju. Na Avali se nalazi i planinski dom, hotel, nekoliko restorana. Ovdje se organiziraju natjecanja u orijentirungu, penjanju i planinskom biciklizmu.
Povijest Avale dopire daleko, čak do rimskog doba, kako sam pročitala, kada je ovdje bila vojnička utvrda. Srednjovjekovni grad po imenu Žrnov nalazio se ovdje, a danas je na njegovom mjestu spomenik Neznanom junaku. Postoje tu priče o hodnicima drevnih rudara, o srebru, o brojnim vladarima tvrđave, o mnogim mineralima i te priče valja provjeriti. Želim obići Avalu i ja ću je obići.
Priča o putu po abecedi kreće, a mene već zahvaća uzbuđenje i nestrpljivost saznati što mi svako slovo nosi. Rada sam prihvatiti i po neki prijedlog, pa mi slobodno pišite na mail: goranakoporan@gmail.com. Možda vaša ideja, želja ili iskustvo obilježe i jedno slovo na mom putovanju.
Gorana Koporan
