Stiglo nekim članovima moje obitelji, i to onima koji su u mirovini, ovih dana pismo. I to ne bilo kakvo pismo, već pismo od predsjednika. Ne, nije im pisao tamo neki predsjednik udruge umirovljenika, predsjednik ribolovačkog kluba ili mjesne zajednice već osobno ON, naš predsjednik. A pismo puno zahvale za žrtvu koju su podnijeli za oporavak zemlje i obećanja da će ta žrtva biti cijenjena, a život u Srbiji, pa i onaj umirovljenički, biti sve bolji i bolji. I još je predsjednik obećao da će ovakvih pisama biti i ubuduće, jer će ovakvu vrstu »skromnog i smjernog« izvještaja uvrstiti kao obvezu koje će se »redovito pridržavati«. Neki su to pismo dočekali kao najveću dragocjenost, neki ga nezainteresirano bacili u smeće, a neki su ostali u dilemi piše li im to predsjednik SNS-a ili države? Upravo to se i ja pitam, jer sporno je i jedno i drugo. 
Ukoliko je svekolike umirovljenike (a sva je prilika da je pismo zahvale stiglo na više od 1,7 milijuna adresa umirovljenika) svojom pisanijom obradovao predsjednik države, zašto je onda na kuverti logo SNS-a, a ukoliko je pisanija stigla ne iz državnog već stranačkog kabineta, pitanje (s velikim znakom pitanja) je odakle naprednjacima baza podataka s imenima i adresama umirovljenika? Te podatke ima samo Fond PIO, pa znači li onda to da je ta baza podataka ustupljena jednoj stranci? Znači li to da će uskoro na adrese umirovljenika pokucati aktivisti SNS-a da izvide situaciju ili u prijevodu da ispitaju koliko umirovljenici cijene potez predsjednika i hoće li to i pokazati na (nekim) narednim izborima? Ako je pismo stiglo iz SNS-a, što i stoji na kuvertama, onda to upravo znači to. A opet moglo je to pismo stići iz državnog kabineta, ali valjda logika nalaže da na takvom pismu ne bi trebalo biti stranačkih oznaka. Ili su kod nas stranka i država jedno te isto? Što  reče jedan iz dinastije Lujeva – »država, to sam ja«. 
Z. V.