Naslov ovotjednog komentara preuzet je iz poznate i megapopularne istoimene pjesme ex Jugoslavije. Najviše se ta pjesma sredinom 80-ih »primila« među mladom generacijom koja ju je doživjela kao nekakav svoj prkos, otpor svemu onome što im nameću kuća, obitelj, škola, društvo... E baš te pjesme sjetila sam se neku večer. I to ne zato što su me odjednom preplavila sjećanja na te 80-e već me je na nju podsjetila policija. Na zadatku, dakako. A to na zadatku znači u kontroli i kažnjavanju biciklista koje je prvi mrak zatekao u prometu bez svjetla. I eto lake prilike da se popuni norma i da svoj doprinos punjenju državnog proračuna. A po neopreznom biciklistu to dođe 1.500 dinara. Minimum, jer ako su u promet krenuli i bez osobne, pridodat će se očas ovoj kazni još koja tisuća. E, upravo to podsjećanje na pjesmu Milicija trenira strogoću mene je koštalo 1.500 dinara. Zbog neosvijetljenog bicikla. Nisu vrijedila ni obrazloženja da su mi svjetla taj isti dan ukrali s bicikla, obrazloženja da »slonovi« prolaze pored njih dok se oni bakću biciklistima, konstatacije da treba da ih je sramota što strogoću treniraju samo na nekima, a onima drugima ne smiju ni prići. I bilo je tu još koječega izrečenog u bijesu i nemoći. Mom bijesu i mojoj nemoći. Ali, čak i usprkos mom bijesu i nemoći,  vjerojatno taj događaj ne bi »zaslužio« pretvoriti se u tjedni komentar da narednog dana nije dobio svoj nastavak. Samo što ovoga puta glavni akter priče nije neki nesretni biciklist već vlasnik BMW-a, posljednje klase, kakvog na somborskim ulicama i sa somborskim tablicama još nisam vidjela. Našao gospodin za svoju »grdosiju« zgodno mjesto za parkirati se. Tamo gdje parking nije, dijelom na kolnik, dijelom na trotoar, dijelom na nogostup. A tri sata kasnije na istom mjestu slika ista, a vrijednoj i revnosnoj policiji ni traga. Kao da su sve policijske patrole, iz tko zna kojih razloga, u širokom luku zaobišle ulicu gdje se baškario crni BMW. A i što sam ja sad zapela za taj BMW kada je mnogo lakše strogoću trenirati na kakvom običnom biciklistu? Tu se barem ništa ne riskira. 
Z. V.