U nastavku svog izlaganja Vermesov odvjetnik dr. Csillag analizirao je ugovor koji su zaključili Bobula, Gombos i Vermes.
»Po jednoj točki ovog ugovora, na primjer, Vermes je bio obavezan odmah po potpisivanju ugovora isplatiti i isplatio je Bobuli 7.500 forinti – kako bi Bobula u Subotici, vezano za ovaj posao, vršio istraživanja u cilju dobijanja koncesije.
Po jednoj drugoj točki Vermes će dati 10.000 forinti pozajmice i ako se željeznica izgradi u roku od godinu dana, onda će Vermes dobiti 20.000 forinti – u dionicama!, a ako se ne izgradi željeznica – što se već tada smatralo vjerojatnim – onda će Bobula i Gombos vratiti novac Vermesu!
Ovaj povrat novca je, međutim, bila samo iluzija, jer János Bobula zaista nije bio u takvom imovnom stanju da bi to mogao ili htio učiniti – jer je već onda bio na rubu stečaja – a Gyula Gombos, kao što je poznato, nije imao drugu imovinu osim onih nekoliko komada namještaja koji su se mogli naći u uredu električne željeznice: jedan pisaći stol i možda još neka dva komada namještaja – ali i ove pokretnosti bile su pod pljenidbom u tolikoj mjeri da je bolnica Mária Valéria predala zahtjev za pravo  raspolaganja čak i nad njima! 
Stoga je posao oko električne željeznice prilično lijepo napredovao: prvo su položili tračnice i pragove, a zatim u Bobulinom stručnom časopisu oglašavanim idealističkim načelima i poduzetnike. Naime, tračnice i pragovi dospjeli su na dražbu, a poduzetnici u stečaj.

Circulus vitiosus

Ali ovaj ugovor imao je još i jednu prilično klasičnu točku, a ona se sastojala u tome da ugovorni partneri isplatu vjerovnika poduzeća vrše međusobno adresiranim uputnicama.
Prvo je Bobula svoje naloge prebacio na Gombosa, a pošto Gombos nije imao novaca, odaslao ih je na Vermesa, a Vermes je i platio oko 70.000 forinti, a kada ni on više nije mogao plaćati, naloge je povratom uputio na Bobulu – ovaj opet na Gombosa i tako je to išlo u krug – taj circulus vitiosus – vrlo zabavno u odnosu na naloge i dosta tužno za vjerovnike!
Na kraju, spomenut ću samo još jednu točku koja također ukazuje na naivnost mog branjenika, po kojoj ono što bi dva potpisnika prihvatila, odnosno odlučila, to je za trećeg bilo obavezno; sasvim je prirodno da je taj treći uvijek bio Vermes, koji je na ovaj način teško mogao provesti svoju volju. Znači, ovaj ugovorni odnos bio je prilično pogodan za to da Vermes što prije propadne i da među ugovornim stranama nastane nesloga koja se kasnije odrazila u napadima putem novina protiv Vermesa.
Sada treba odgovoriti još samo na jedno pitanje kako bi vam, cijenjeni Kraljevski sude i gospodo porotnici, bilo jasno što je ustvari navelo Bobulu da Vermesa napada u novinama i da protiv Vermesa pokrene tužbeni postupak u predmetu koji inače potpada pod nadležnost građanskog suda za imovinske sporove. Bobula se pribojavao da ako bi Vermes iskupio zajednički potpisane mjenice, ne bi ga štedio i mjenice usmjerio protiv njega. Da bi to spriječio, spletkario je u novinama da bi upropastio povjerenje u Vermesa – štoviše, ne smatrajući to dovoljnim, obratio se sudu u uvjerenju da će sud staviti zabranu i na te mjenice – ali kako i priloženim rješenjem o obustavi postupka i dokazujem, to Bobuli nije uspjelo, jer je Kraljevski sud u Subotici obustavio dalju proceduru. Od financijskih institucija Bobula se nije bojao, jer su one bile osigurane Vermesovim nekretninama!«
U daljem svom obrambenom govoru dr. Csillag kaže kako je to što je iznio činjenično stanje na temelju čega je došlo do ovog sudskog spora, da će Bobula još odgovarati zbog toga što je njegovog branjenika nazvao pronevjeriteljem, te da je optužno pismo pogrešno koncipirano i nije pogodno za raspravu, »jer na temelju ovako koncipiranog pisma sud nije u mogućnosti precizno odrediti pitanja koja će postaviti porotnicima, pošto se u njemu ne navodi koji su to izrazi koji se odnose na klevetu a koji na vrijeđanje ličnosti«, te da u spornom članku »ni najjači izrazi ne mogu predstavljati klevetu nego se u najgorem slučaju mogu podvesti pod vrijeđanje ličnosti – ali na temelju iznijetih dokaza ne povlače za sobom krivicu«.
Atila Dunđerski