Približavaju se božićni i novogodišnji blagdani. Najočitiji znak toga u našem gradu je početak već godinama ustaljenog ukrašavanja centra grada i značajnijih ulica raznim svijetlećim i drugim prigodnim ukrasnim i vizualnim elementima na radost djece, a i ponekih odraslih, donoseći nesumnjivo pretpraznično raspoloženje i unoseći tako svojim blještavilom svjetlost u većinom sivu, a za neke i sumornu svakodnevicu. Uskoro nam stižu Mikulaš, Djed Mraz... bit će darova i nezaobilaznih božićnih i novogodišnjih vašara s popustima i »akcijama«, rasprodajama svega i svačega što se nije moglo prodati tijekom godine; obećanja o boljoj budućnosti koja tek što nije stigla, zakletvi da se u nastupajućoj novoj godini odričemo loših navika (ali permanentnih predizbornih kampanja i političkih nadgornjavanja nikako). Sve u svemu, grad će cvjetati od optimizma i euforičnog raspoloženja obasjan svečarskim osvjetljenjem zahvaljujući naporima, trudu i razumijevanju naših gradskih čelnika s ciljem da nam dočaraju i uljepšaju blagdane, a koji, zna se, čine sve kako bi naš grad svakim danom na svakom polju sve više napredovao.
Blagdanskom ukrašavanju grada priključilo se i JKP Čistoća i zelenilo pokrenuvši jednu interesantnu akciju. Naime, građani koji imaju u dvorištu svoje kuće ili vikendice bilo koju vrstu četinara (jele, borove, smrče i sl.) a iz bilo kojeg razloga im smetaju te bi svakako bili posječeni i uklonjeni, mogu ih ustupiti – pokloniti gradu posredstvom ovog javnog poduzeća, a najprikladniji primjerci bit će postavljeni i prigodno ukrašeni u centru grada. Pohvalno, nema što – dobro po proračun grada, a i za očuvanje sve manjih prirodnih staništa ove vrste drveća.
Međutim, tu postoji i ono »ali – što djevojci sreću kvari«. Za to je kriva upravo postavljena novogodišnja rasvjeta! Kada budete prošetali (ne samo) centrom grada, to svečano osvjetljenje ukazat će nam i omogućiti da i noću postane vidljivo koliko je grad zapušten. Prljave i musave ulice, škrabotine na fasadama, oronule zgrade, iskrivljeni i žvrljotinama unakaženi prometni znaci, putokazi i reklamne table/panoi, nemarno (čitaj: fušerajski) zakrpljeni trotoari, kolovozi puni udarnih rupa i drugih oštećenja nastalih neodgovarajućim održavanjem, na tisuće bačenih opušaka – sve će to »isplivati na svjetlost dana« i usred noći pod glamuroznom rasvjetom. Zelenu fontanu i »gradilište« kazališta, te korov visine 2 (i slovima: dva) metra uz nazovi ogradu/tarabu duž trotoara podvožnjaka na Palićkom putu da i ne spominjem.
Poučeni iskustvom nekih prethodnih novogodišnjih dočeka na našem glavnom trgu, u gradu se sve više čuje mišljenje da nam ne treba politički (čitaj: po »ključu«), već subotički doček (ne u smislu izvođača i sudionika!), što podrazumijeva pristojan i našem gradu primjeren muzički program (tko razumije, shvatit će).  Podilaženje neukusu forsiranjem estradnih veličina diskutabilne kvalitete pod izgovorom da to narod traži i ono prozaično da za nešto bolje nema novca, ne pije vodu. Nitko se neće buniti da program bude koncipiran po principu »za svakoga ponešto«, samim time i atraktivan, ali neka to bude  prije svega s ukusom, mjerom i kvalitetno – primjereno. 
Naravno, ima i onih koji smatraju da se Subotica treba najzad odreći po njima lažne mitteleuropische kulture, unoseći neka nova viđenja i shvaćanja u svakodnevicu našeg grada, pa tako i u razne i brojne proslave. Njima bih preporučio da razmisle o riječima Dimitrija Boarova iz njegove knjige Vređanje močvare, gdje na jednom mjestu kaže: »Vojvodina je bila opasno provincijalna i malograđanska, sve dok nismo bjelodano vidjeli da je i malograđanština mnogo bolja od barbarstva«.
A. D.