Glazbeni paviljon uz palićku šetnicu uz jezero, spomenik kulture, jedna je od »poslastica« ovog turističkog mjesta, skladno uklopljena u ambijent i obojena stoljetnim notama vremena i glazbe. Natkrivena terasa za glazbene izvođače, s bogatom dekoracijom, podignuta je u sklopu obnove kupališta, završene velikom svečanošću 1912. godine, kada su po projektu poznatih arhitekata Marcella Komora i Dezsőa Jakaba izgrađeni Vodotoranj, Velika terasa, Ženski štrand i spomenuti Glazbeni paviljon, svi u stilu mađarske varijante secesije, stvarajući i danas prepoznatljiv ambijent palićke banje.
Paviljon specijalne namjene, kao mjesto malih promenadnih koncerata, nalazi se ispred najvećeg objekta, Velike terase, uz centralnu aleju koja se završava Spomen česmom uz obalu, u blizini Ženskog štranda. Ovaj mali otvoreni paviljon je osmokutne osnove, ima ozidanu soklu i prilaz s dvije strane na nekoliko stepenika ka podiju. Podij je ograđen dekorativnom izrezbarenom drvenom ogradom, sa srcolikim formama i cvjetnim motivima, vidljivim i na ostalim objektima tad građenim. »...Slikana višebojna dekoracija prekriva i stubove paviljona, te zaokružuje jedan estetski milje. Rekonstrukcija i restauracija Glazbenog paviljona izvršena je 1998. godine.« (Zaštitar, zbornik zaštite nepokretnih kulturnih dobara 2006. godine).
Ostao je zapis o atmosferi na Paliću 1912. godine: »...Na izgrađenom dijelu obale u dužini od 2 kilometra, podignuti su novi moloi i široka šetnica uz obalu. Staze posute sitnim bijelim šljunkom su uredno polivane. Površinu Jezera su očistili od vegetacije. Svakog dana su bila dva koncerta za šetače. Bili su angažirani vojni i gradski orkestri...« (Istorija Palića, mr. ph. Aurel Štadler, izdanje 1998., str. 56).