Prvi i drugi dio osvrta na tekst »Izbori za HNV: Sve poluge vlasti u rukama jednog čovjeka«, autora Darka Špera, objavljenog na portalu Autonomije, nije utemeljen na namjeri objavljivanja u nastavcima poput raznih televizijskih serija »bez kraja i konca«, jednostavnije rečeno: »sapunica«, nego je dio nastojanja i prakse da naši čitatelji neće »unaprijed znati o čemu ćemo pisati«, što zna masno kačiti razne medije. Gradić Peyton jest bila popularna televizijska serija krajem 1960-ih i početkom 1970-ih emitirana u bivšoj Jugoslaviji, postoji i beogradski mini tržni centar Gradić Pejton, nedaleko od hrama Svetog Save na Vračaru, ali ovdje je riječ o nečemu drugom. Među ostalim, i o kredibilitetu našeg tjednika u očima neutralnog čitatelja.
U spomenutom tekstu Špera se navodi kako je »izbore za HNV obilježio i bojkot opozicijskih kandidata«, te se navodi i kako su među onima koji se nisu pojavili na elektorskim izborima za novi saziv HNV-a u Beogradu bili predsjednik Hrvatskog građanskog saveza Tomislav Stantić i »poznati novosadski privrednik Stanko Krstin «. To jest točno, ali ako se to svodi na tzv. bojkot izbora, onda što reći? Pa ti elektori nisu imali program za budući rad HNV-a, niti jedinstvenu listu. I hoće li mi netko ustvrditi kako spomenuti HGS ima aktivnosti koje nastoje pridonijeti boljitku ovdašnje hrvatske manjinske zajednice. Ako hoće, volio bih čuti činjenice. E pa, jedno je igrati se »građanske« oporbe, a drugo je zasukati rukave.
»Primoravanje«
U namjeri što bržeg skraćivanja »epizoda« spomenutog teksta Špera, idem dalje. U tom novinarskom tekstu se u nekakvom negativnom predznaku navodi kako je više od polovice elektora iz Subotice. Pa nije netko bogom dan zato što je rođen u Subotici, pa da bude elektor, među ostalima, u tolikom broju. Riječ je o tome da Hrvati u Subotici imaju postignuća u svom radu, angažmanu i htijenja i posve je za očekivati da će elektori iz Subotice biti u velikom broju. Jeste činjenica da je u malim sredinama, manjim gradovima ili naseljima teže postići šire vidljiv i uspješan angažman u svezi hrvatske zajednice, ali i u tim sredinama rezultati postoje! I ne zaboravimo ni sljedeće – Subotičanima koji su bili dio Hrvatskog proljeća ni najmanje nije bilo lako, a njihova nastojanja su gradila put za sljedeće generacije. A što tek reći o patnjama vojvođanskih hrvatskih Srijemaca devedesetih u tim olovnim godinama? Užas! I zbog svega ovog tek malo navedenog, ne nasjedajte na te lažne podjele koje se proturaju kada nekima zamiriše novac u kasi HNV-a koji se čini na – izvolite. I zamisao o nekakvoj moći, vladanju.
I kako komentirati tvrdnju jednog od sugovornika u tekstu Špera o izborima za HNV: »... pa je sve svedeno na primoravanje građana da daju svoj potpis, a da i ne znaju kome i zbog čega«? Nije mi poznat ni jedan slučaj primoravanja u svezi davanja potpisa elektoru, a ako je netko možda bio primoravan, rado ću napraviti razgovor s njim za naš tjednik o toj prisili.
Obični i neobični Hrvati
Stalno sam na rubu da se našalim o tim glasovima tzv. oporbe u tekstu Špera, pa kako se i ne bih našalio, kad autor spomenutog novinarskog teksta navodi kako mu je jedan od sugovornika »iz organizacije koja je bojkotirala izbore«. E pa sad, autor teksta se može obavijestiti što znači organizacija, ili iz enciklopedija ili pomoću Wikipedije.
Nije tu još kraj biserima. U novinarskom tekstu se navodi i sljedeće: »Tomislav Stantić smatra da energija kod običnih građana hrvatske nacionalnosti u Srbiji ne postoji, jer ne vjeruju ni u što, osim da su izbori za HNV običan stranački plijen«.
Opet smo tu sad izgleda kod te čarobne kase, tj. ovladavanja financijama, tj. blagajnom HNV-a, kao nečijeg »plijena«.
Ako se netko već hoće igrati blagajnika, onda ne treba stalno trubiti o količini novca koji pritiče na račun HNV-a (a valjda bi se trebao radovati da ga je što više), nego treba govoriti o načinu i svrsi utroška, ali po svemu sudeći tu je teško naći ozbiljne primjedbe, što naravno ne treba značiti nekritičko prihvaćanje od strane vijećnika svih vrsta i svrha utrošaka.
I dalje u svezi Stantićeve izjave. Ako ja jesam običan građanin, a ne znam koji bi to bili nasuprot meni neobični građani hrvatske nacionalnosti u Srbiji, tvrdnja da moja energija ne postoji je bar malkice diskutabilna, makar zbog toga jer izbore za HNV nikada nisam doživljavao kao »stranački plijen«, a te izbore pratim kao novinar i građanin od početka, dakle od 2002. godine. Dakle, HNV nije od jučer, mnogi su doprinosili izgradnji te institucije, a o postignućima se može uvijek diskutirati, zar ne? Ali valjda bi trebalo diskutirati na argumentiran način, zar ne? Nekakve medijske epizode raznih »sapunica« u svezi rada Vijeća su zaista nepotrebne. Zar ne?
Zvonko Sarić
