Ne znam koliko vas je imalo priliku čuti za Mirgeš, a da niste mještani Subotice i okolnih mjesta. Mada, ni u tom slučaju nisam sigurna da vas je mnogo. Ključno je da je riječ o naselju, a podatak više je da ono broji 413 kućanstava u kojima, prema posljednjem popisu ima ukupno 1.067 stanovnika. Naselje se nalazi na teritoriju Grada Subotice i trpi sudbinu koja zahvaća sva manja naselja ali i ona mnogo veća, a to je pad u broju stanovništva. Mi se tom sudbinom nećemo baviti, bar ne u smislu neke brige jer je nekada i malo stanovnika dovoljno da napravi dobru stvar.
Rakija slavi Mirgeš
Mirgeš je u moj život ušao prije tri godine. Točnije bi možda bilo reći da sam ja ušla u njegov život tada, a povod je bio Festival mlade rakije In memoriam Blaško Kopilović. Da je ovdje riječ o veoma ozbiljnom festivalu govori podatak da je ove godine održan jedanaesti po redu, te da je okupio 37 izlagača rakije, a više od 77 sudionika koji su poslali uzorke svojih rakija. Uz izlagače iz zemlje, ove godine su stigla tri uzorka iz Slovenije i nekoliko uzoraka iz Hrvatske. Svi ljubitelji rakije znaju da je ova godina bila općenito loša za rakiju, a s time su se složili i svi izlagači i organizatori. Čula sam primjer da je kajsije prošle godine bilo 57 uzoraka, a ove samo devet. Ipak, po štandovima izlagača nestašice rakije ni u najavi.
Sam ulazak u Mirgeš je obećavao. Toliku kolonu automobila vjerujem da ovo naselje doživi samo kada je rakijada. (Ovdje ostavljam mogućnost da sam pogrešno procijenila Mirgeš i da možda nekad ima ovoliko ljudi na jednom mjestu ali samo želim dočarati da je mnogo ljudi posjetilo ovaj veseli događaj.) Ono što me je oduševilo jest da mnogi dolaze organiziranim prijevozom što znači da su savjesni vozači i da se drže onoga »kad pijem, ne vozim«. Ove godine nismo vidjeli autobus, ali znam za jednu veselu i veliku ekipu koja je prethodne dvije godine, a možda i duže, na zabavu kretala od ranog jutra na salašu, pa autobusom dolazila na imanje Kopilovića kako bi uživali u Festivalu mlade rakije kako dolikuje. Uz izlagače rakije ovdje možete naći i štandove s buteljkama za rakiju, fraklićima, medom ali i dobrom hranom. Rakija nije jedino piće, pa su svoje ljubitelje okupili i dva proizvođača kraft piva, a prvi put do sada je na Festivalu izložen i domaći džin.
Onoga zbog čega smo svi došli bilo je u izobilju i ovo je pravo mjesto za kupiti vrhunsku rakiju na poklon sebi ili drugima. Meni je nevjerojatno koliko se proizvodnja rakije razvila. Nekada najčuvenije kruška, kajsija, šljiva i dunja dobile su ozbiljna pojačanja. Ove godine bodovalo se 12 kategorija, pa je uz gore spomenute četiri vrste nagrade pobrala i loza, višnja, trešnja, malina, dud, komovica... U veselom razgovoru na jednom štandu saznala sam da ima i rakije od zove. To mi je možda najveća novina, ali ju nisam uspjela pronaći na nekom od štandova. Osobno, moj favorit je uvijek kajsija, ali sam ove godine oduševljena višnjom koju sam probala, a najviše sam uživala u višnjevači.
Malo važnih stvari o Festivalu
Nije u redu pisati o ovakvom sjajnom festivalu, a ne dotaknuti se pitanja tko, zašto, o kome, o čemu. Šalu na stranu, ovo je Festival mlade rakije koji je nastao u čast i sjećanje na uglednog poljoprivrednog proizvođača Blaška Kopilovića. Ovogodišnji pobjednik festivala je Zoran Mrđanov s viljamovkom, odmah iza njega se našla destilerija Čolaković s rakijom od jabuke, a treće mjesto Festivala je zauzela komovica Zorana Varađanina. Svaka od spomenutih 12 kategorija je imala svoje pobjednike, a sve to je ocijenio žiri kojim je ove godine predsjedao Ninoslav Nikčević.
Očarala me je priča o Mirgešu, mladoj rakiji i prijateljskoj atmosferi koja tamo vlada. Do nekog sljedećeg zapisa, uzdravlje i svako dobro svima!
Gorana Koporan
