Početkom studenoga, u organizaciji Rukometnog sportskog udruženja Stara škola u dvorani Tehničke škole Ivan Sarić održan je drugi rukometni turnir Subotica 2018., a za veterane i veteranke. Bila je to prilika da se nastavi dobra suradnja rukometnih klubova i igrača s teritorija nekadašnje države, a posebno je dobra suradnja ostvarena na relaciji rukometaša Subotice i Hrvatske.
Tako su, u konkurenciji veterana, nastupile ekipe Rijeke, Bedekovčine, Križevaca i Nove Gradiške. U finale, u muškoj konkurenciji, plasirale su se upravo dvije ekipe iz Hrvatske: Nova Gradiška i Bedekovčina, a pobjeda od 12:9 pripala je Novoj Gradiški. Priznanje u Hrvatsku nosi i Mihaela Lukšić iz Pule, igrala je, međutim, za ekipu Vojvođanki, a izabrana je u sastav najbolje ekipe turnira. Organizatori su dodijelili i posebno priznanje – »lider pozitivnog raspoloženja«, a njega su zaslužiili momci iz Rijeke. Upravo je Igor Ferk iz VRK Rijeka podijelio svoje dojmove s čitateljima Hrvatske riječi.
»S momcima iz Subotice bili smo na nekoliko turnira, sprijateljili smo se ‘na šanku’, a kada se netko sprijatelji, nema razloga da ne nastavimo suradnju i da ne dođemo u Suboticu«, ističe Ferk.
Rijeka, međutim, nije nastupila u punom sastavu, ali su zato domaćini i tu pomogli, napravili su s gostima zajedničku ekipu.
»Nismo došli u Suboticu kompletni, iako smo tjedan dana pred turnir imali jedanaest igrača na popisu. No, kod veterana je uvijek teško ovako nešto planirati, iskrsle su obveze, ozljede, pa nas se skupilo nekako petorica. No, dečki iz Subotice su nam pomogli.«
Kako saznajemo, Riječani imaju dugu tradiciju veteranskog rukometa.
»Ovo naše druženje traje već dvadesetak godina, a sada nas ima iz svih kvartova grada. Imamo i djevojke, one često surađuju zajedno s kolegicama iz Pule. Ima ih i na ovom turniru, nastupaju za Vojvođanke.«
Saznajemo i da je bilo uživanje gostovati u Subotici.
»Imamo staža na veteranskim turnirima preko 20 godina, a ako kažem da je ovo jedan od najboljih turnira na kojem smo igrali, ako ne i najbolji, onda je sve jasno!«
Nakon turnira, zajedničke večere i rastanka, prijateljstvo je nastavilo živjeti, i to vrlo brzo – preko društvenih mreža. Otkrivamo kako su se gosti zahvalili domaćinima statusima na facebook mreži. Tako se iz drugoplasirane ekipe Bedekovčina nadaju već novom okupljanju, dok upravo završeno hvale:
»Ovim putem bih se želio zahvaliti VRH domaćinima u ime VRK Bedekovčina. Organizacija nas je iznenadila, te smo zaista ponosni što smo pozvani da sudjelujemo na ovom turniru i na koji ćemo se odazvati uvijek u budućnosti (mislim ako nas se pozove :))... Također bismo se željeli zahvaliti svim ekipama na vrhunskoj zabavi, atmosferi, druženju... Svim prijateljima, drugarima i barátok pozdrav od VRK Bedekovčina.«
Još je emotivnija bila poruka ekipe iz Križevaca.
»Za početak malo statistike.15 godina,120-ak turnira, preko 20.000 eura svoje love potrošeno. Svaki. Nadam se da nam žene ovo ne čitaju! Dolazimo iz vremena kad se ekipe koje igraju brzi centar nisu pozivale na turnire. Živa istina!!! Pitajte ekipe Novog Sada, Osijeka, Prijedora, Vodica... i još ponekog dinosaura koji dobacuju u ta vremena. Danas?... Na momente ne znaš jel si u obrani ili napadu. Ne prigovaram. Samo konstatiram. Promijenilo se puno toga. Recimo jedna dosta bitna stvar je da smo se promijenili mi. S pet banki na leđima, posijedili, kile da ne brojimo... Zašto ovaj uvod? Pa zato da Vam probam objasniti, da će nas teško nešto izut iz cipela. Mislim, j... ga, svaki se organizator trudi da sve bude savršeno. Nijanse tu prevladavaju. I šta ostaje? Ljudi!!! E, to je kategorija o kojoj bih razgovarao! Postoje mjesta koja su prekrasna pa osjećaš da nisi doma. Za razliku od Subotice!!! Gdje smo svaki trenutak bili kod kuće, kod familije! Teško je nešto napisati, a da ne bude kliše. Već rečeno tisuću puta. Uostalom, dođite pa vidite. Možda bi najbolje bilo reći: ‘Kristijane, Dejane, Igore... i ostala bando... izuli ste nas. Ljudskošću. Jednostavnošću. Osmjehom. I ako nas budete htjeli, dolazit ćemo zauvijek. Živjeli!!!’«
I zaista je bilo veselo i ljudski na terenu, oko njega i na zajedničkom druženju. Rezultati su bili važni, ali oni ostaju u drugom planu, dok veze među ljudima ostaju nepokidane. Naprotiv, sada su još čvršće.
D. Vuković