Lana Dermanov rođena je prije 13 godina u Novom Sadu. Uz Osnovnu školu Sonja Marinković, pohađala je i Nižu glazbenu školu Josip Slavenski u ovom gradu, na smjeru harmonike, dok je nakon ovog instrumenta samostalno naučila svirati i klavir. Osim glazbe, Lanina podjednako jaka životna ljubav je matematika. Učenica je Matematičke gimnazije u Beogradu, a nastavlja i usavršavanje sviranja harmonike. Njezin talent za poetsko izražavanje prepoznalo je HKUPD Stanislav Preprek iz Novog Sada, uvršćujući njezine izabrane pjesme u svoje zbirke pjesama Preprekovo proljeće. Lana je ljubiteljica više slavenskih jezika, te osim srpskog i hrvatskog govori i slovenski i bugarski.  
Lanu smo, u pauzi njezinih obveza u gimnaziji i vježbanju harmonike, pitali je li moguće sviranjem se opustiti od rješavanja matematičkih zadataka. 
»Glazba je neophodan sastojak obrazovanja svakog djeteta. Ne mislim samo na djecu koja sviraju neki instrument, već i na djecu koja vole slušati glazbu. Glazba ne samo da me opušta već i inspirira i dok je sviram i dok je slušam. Svatko tko poznaje note zna da je matematika u osnovi glazbe. Note vrve od razlomaka, brojeva taktova i posebnih simbola, kao u matematici. Sjećam se kako sam bila začuđena kada me je nastavnica solfeđa na prvom satu pitala koju ocjenu imam iz matematike. Sada potpuno razumijem zašto me je to pitala. Meni su oba ova svijeta inspirativna, opuštajuća i nadopunjiva«, kaže ona.
Lana kaže da je jedna od najvećih zabluda o matematici ta da postoji dar za matematiku, koji djeca donesu na svijet rođenjem. 
»Rad i vježba su glavni recept za uspjeh u matematici, baš kao i u glazbi i u svim ostalim područjima ljudskog rada. U matematici mi je najveći izazov proniknuti u skrivena značenja koja dovode do rješenja zadataka, uz primjenu matematičkih pravila. Sve je to vrsta igre, nešto poput žmurke. Mnogi zadaci u matematici liče jedan na drugi. Iza riječi ‚liče‘, krije se pojam ‚različiti‘. Ta različitost u zadacima me nauči nečemu. To je moj drugi izazov u matematici – kako da iz starih iskustava saznam nešto novo«, odgovara ona.
Našu mladu sugovornicu pitali smo i za savjet koji njezini vršnjaci često traže. 
»Djeca mogu zavoljeti matematiku ako se oslobode predrasuda i strahova spram nje. Razmišljajući o svojim drugarima iz prijašnje škole, mislim da bi najefikasnije zavoljeli matematiku kada bi se oslobodili strahova o matematici koje su naslijedili od svojih roditelja i ako im nastavnici više ne bi ‚olakšavali‘ matematiku«, savjetuje ona, objašnjavajući da su »olakšice« u matematici krive i samo »zamagljuju« glavna pitanja. 
Lanine pjesme odišu smirenošću, ali se u njima nazire i dinamika života u velikom gradu. Pitali smo je postoji li »neka tajna veza« između matematike, poezije i glazbe. Ona odgovara da se »prave tajne, pa i tajne veze ne otkrivaju, jer ne bi više bile tajne, ali jedno je svima poznato: svaki pojam može imati više značenja. Svaki matematički, kao i pjesnički izraz, može imati više značenja. U glazbi je to još više izraženo, jer glazbu svatko drugačije osjeća. Moja poezija dolazi od čitanja knjiga, koje jako volim. Pišem pjesme jer pokušavam svoja osjećanja i tako izraziti. Najljepše je živjeti u trokutu čiji su vrhovi poezija, glazba i matematika«. Čini nam se da je, živjeći i svjedočeći svoju sreću smještenu među ove tri životne koordinate, Lana nesvjesno, a na sreću naših čitatelja, »neku tajnu vezu« upravo otkrila. 
Marko Tucakov