Većinu stanovništva u Kukujevcima prije ratnih devedesetih godina činilo je hrvatsko stanovništvo. Danas ih većinu čine Srbi, koji su nakon rata na prostorima bivše Jugoslavije zamijenili svoje kuće s Hrvatima iz Kukujevaca, koji su pod prisilom morali otići iz svog sela. Hrvatskih obitelji ostalo je svega šest, a jedan od znakovitih simbola ovog mjesta i podsjećanje da su u njemu nekada živjeli većinom Hrvati svakako je devastirana rimokatoliča crkva Presvetog Trojstva, smještena u centru sela, vrijedan spomenik kulture, koji strpljivo čeka svoju obnovu. Danas, nakon više od 25 godina otkada je hrvatsko lokalno stanovništvo moralo otići iz svog sela, život se normalizirao. To potvrđuju i hrvatske obitelji koje su tamo ostale živjeti. Jednu od njih, obitelj Gajdašić, koja živi u župnom domu pored crkve Presvetog trojstva predstavljamo vam u našem tjedniku.
Čuvat ću je dok sam živ
Marko Gajdašić od 1997. godine živi u župnom domu u Kukujevcima i brine o njemu. Vodi računa o kući, uređuje župno dvorište i crkvu, više puta tjedno je čisti i čuva od golubova, koji su trenutno nažalost, jedini stanari u njoj.
»O župnoj kući brinem još od vremena kada su se iz Kukujevaca masovno iselili Hrvati. Tada su u kući živjele dvije starije žene koje su kasnije otišle u starački dom. U dogovoru s tadašnjim župnikom ostao sam tu živjeti i vodim računa o kući i crkvi, a sudjelovao sam i u radovima na njoj. Kada sam se oženio, nastavio sam sa svojom obitelji živjeti u tom domu. Ovdje su nam odrasla djeca, imamo sve neophodne uvjete za život i zadovoljni smo«, priča Marko.
Danas se mise u Kukujevcima održavaju u župnom domu, kao i sati vjeronauka. Marko se sa sjetom sjeća vremena kada je crkva u Kukujevcima nekada bila mala da primi sve vjernike, koji su s radošću dolazili na mise i svečana euharistijska slavlja, u povodu velikih blagdana.
»U toj crkvi sam kršten. Dugi niz godina sam ministrirao i lijepo surađivao sa svim župnicima, a tako je i danas. Sa župnikom Nikicom Bošnjakovićem imamo lijepu suradnju i zahvalni smo mu na svemu. Moj otac je bio bliski suradnik nekadašnjem župniku Petru Masniću zaslužnom za prijašnju obnovu ove crkve. Ja sam nastavio starati se o njoj i radit ću to dokle god budem mogao, a nadam se da će i djeca nastaviti mojim putem«, kaže Gajdašić.
U interesu svih
Inače, Marko svakodnevno radi u selu. Profesionalno kosi, održava zelene površine i kako kaže, s mještanima se lijepo slaže.
»Taj narod danas živi ovdje, radi i bori se za život, baš kao i mi. Ljudi su nas već prihvatili, a i s pravoslavnim svećenikom koji živi preko puta nas, lijepo surađujemo. Tako je i s predstavnicima mjesne zajednice. I njima bi bilo u interesu da se naša crkva obnovi, jer ona je reprezent našeg sela. O nama, da ne govorim. Strpljiv sam i nadam se da će doći do obnove crkve i spreman sam sudjelovati u svim radovima kako bi ponovno zasjala svojim izgledom«, kaže on.
A kako nam kaže na njen izgled ne ostaju ravnodušni ni turisti, prolaznici, novinari. Često se može vidjeti kako mnogi od njih zastaju, fotografiraju je i dive se njenom monumentalnom zdanju, bez obzira što su zub vremena i nebriga učinili svoje.
Od velikog značaja
Markova supruga Tanja Gajdašić došla je iz Sota u Kukujevce 2003. godine, kada se udala za Marka.
»Prilagodila sam se uvjetima života u Kukujevcima. Zajedno imamo troje djece i svi oni su odrasli u ovoj župnoj kući koju mi smatramo svojim domom. Zajedno sa suprugom je održavam, malam ju, a u dvorištu imam i vrt gdje u proljeće sadim povrće kako ne bih morala kupovati hranu na tržnici. Voljela bih kada bi se crkva obnovila. Na prvom mjestu zbog svih Kukujevčana, ali i zbog sela. Sam centar bi imao ljepši izgled što potvrđuju i drugi mještani koji danas žive ovdje«, kaže Tanja.
A koliko bi to značilo Kukujevčanima koji su napustili svoje domove ratnih devedesetih potvrdili su oni sami. Zavičajna udruga Kukujevci već duže vrijeme prikuplja donacije za obnovu svoje crkve. Prije dvije godine, uz njihovu pomoć, obnovljena je i kapelica Male Gospe u kukujevačkom ataru, gdje Kukujevčani danas rado dolaze na misna slavlja, posebice na blagdan Svih svetih, kada obilaze svoje pokojne na Katoličkom groblju u selu. Unatoč činjenici da su Hrvati u ovom selu danas u manjini, svi imaju istu želju: da se njihova crkva u skorije vrijeme obnovi. To je u interesu kako njih samih, tako i države, s obzirom na to da je crkva spomenik kulture od neprocjenjivog značaja i jedna je od najstarijih crkava u Vojvodini.
S. D.
