Dr. Károly Csillag u svojstvu Vermesovog odvjetnika održao je uspješan i nadahnut obrambeni govor:
»Ugledni Kraljevski sude, duboko poštovana gospodo porotnici! Onaj gospodin Bobula, koji je maloprije naglašavao da je svakom građaninu prva dužnost da poštuje zakon, baš je u ovoj novinskoj parnici protiv Lajosa Vermesa dokazao da ovo načelo poznaje samo teoretski, a praktično ga ne ostvaruje, jer ne samo da nije prestao Lajosa Vermesa nazivati pronevjeriteljem kada je subotički Kraljevski sud ukinuo proceduru pokrenutu na temelju njegove prijave za pronevjeru, nego je i u njegovom stručnom listu upotrijebio takve izraze koji nisu pogodni da bilo tko povjeruje u to na što se poziva – da on poštuje zakon.«

Povijesni trenutak

»Nakon što je pročitan članak koji je predmet ovog spora, objavljen u listu Bácskai Ellenőr – upotrijebljeni izrazi u ovom članku bezuvjetno upućuju na to da je pisanje ovog članka trebalo preduhitriti još veće uvrede na račun mog branjenika, jer je nemoguće zamisliti da bi bilo tko upotrijebio ovakve uvredljive izraze, ako za to nije isprovociran – a pošto se optužujući članak pojavio u njegovim novinama, moglo se pretpostaviti i to da je ta uvreda također objavljena i u nekim drugim novinama. Kao što to priloženim dokazima i potvrđujem  –  tako se i dogodilo.
Ali ne samo što je Bobula napade na Lajosa Vermesa vršio u svom stručnom listu i u prijestolničkim novinama, nego je to činio najviše onda kada je Lajos Kossúth ležao na odru i kada su se mađarski listovi pojavljivali u stotinama tisuća primjeraka – onim listovima koje su zbog svog sadržaja povijesnog značaja milijuni čitatelja sačuvali i u svakom od njih moj branjenik naznačen je kao pronevjeritelj.
Kako je ovaj težak napad djelovao na mog branjenika teško je i zamisliti; što znači riječ pronevjeritelj onom tko je sve svoje vrijeme posvetio čeličenju tijela i mačevanju, koji je odgojen po principima kavaljerstva i uljudnosti, koji nije tražio gospodske salone nego je odlazio tamo gdje je osjećao da će biti od koristi te čeličio i podučavao hrabrosti sinove nacije – što je značila riječ pronevjeritelj ovom Lajosu Vermesu – u svakom slučaju toliko, da bar tim člankom odgovori napadaču na njegovo poštenje – kao što je ovaj optužujući.
Ja mislim, poštovana gospodo porotnici, da bi mnogi od vas u sličnoj situaciji odgovorili još žešće ili bi se barem potrudili da na riječ pronevjeritelj date što oštriji odgovor.«

Što je razlog dolaska Bobule u Suboticu

U nastavku obrambenog govora dr. Csillag iznosi da je razdor između Bobule i njegovog branjenika »plod nesretne veze« koja ih je spojila kao poslovne partnere na izgradnji »buduće i ako je ikada i bude« električne željeznice Subotica – Palić i nije beznačajno za presudu kako je Bobula stigao u Suboticu po ovom pitanju, dodavši da je to i Bobula objavio u časopisu Építészeti Szemle:
»S velikom dosljednošću Bobula kaže da su ga u Suboticu dovela idealistička načela – da je nekoliko njegovih poznanika ukazalo na ovaj imućan grad Alfölda, gdje on može ostvariti svoj idealizam. Da vidimo, u čemu se izražava njegov idealizam! Poslao je Gyulu Gombosa u Suboticu, i, gle čuda, slučajno su se sreli baš s Lajosem Vermesom. Ali, usprkos svom velikom idealizmu, Bobula je bio uvjeren u jedno –  u to da on novaca nema, štoviše to i sam priznaje u svom listu da je tražio nekoga tko ima nekretnine – da na njih može primijeniti hipoteke.
Usprkos idealističkim shvaćanjima, Bobula i Gombos prepoznali su situaciju i čvrsto utemeljenim špekulacijama uspjelo im je obrlatiti Vermesa. Ova špekulacija je bila sljedeća: poznavali su Vermesa i dobro su znali to da su mu gimnastika i sport ne samo strast, nego i slabost. Uvjerili su ga da ako bi on na Paliću – na tom zapuštenom Paliću kojeg vlastita vlast zapostavlja (zar nije tako i danas?, op. a.) – izvršio opsežne građevinske radove i tamo izgradio objekte za gimnastičare i sportaše Ugarske, tada bi svi sportaši prosvijećenog svijeta pokorno dolazili na taj Palić i da će usprkos ulaganju od 100.000 forinti Vermes imati poduzeće s ogromnim prihodom. Jer su znali da će Vermes samo onda uskočiti u ovo, samo će se onda moći razgovarati o željeznici Subotica – Palić, samo će se onda Vermes zainteresirati za njihovu željeznicu – jer ako je već pristao na to da sebe upropasti dosadašnjim izgradnjama na Paliću, radovat će se da može naći nadoknadu štete putem ovog poduzeća – a i uvećat će vrijednost palićkih objekata time što do tamo vodi električna željeznica. I ova špekulacija je uspjela, jer je sve bilo tako kako je Bobula htio.
Međutim, iz anđela idealizma izdvojio se đavao pokvarenosti – ovaj đavao očitovao se u onom ugovoru, koji su zaključili Bobula, Gombos i Vermes. Ovaj ugovor vrlo živo karakterizira same ugovorne strane – i ne poričem, i mojeg branjenika također – jer je dio koji se odnosi na njega – vrhunac naivnosti.«
Atila Dunđerski