Otprilike prije desetak dana na državnoj TV postaji susjedne Mađarske čuo sam jednu zapanjujuću vijest: u suradnji policije nekoliko europskih zemalja zaplijenjena je velika količina lažnih droga, preparata i lijekova. Ova umjetna sredstva uglavnom su prodavana putem internet trgovine, naravno po privlačnim cijenama, po stilu, ako naručite odmah, dobit ćete i popust. Osobno pripadam onoj konzervativnoj struji kupaca, koji ako prije ne vidi, ne opipa, čak i ne onjuši neki proizvod, recimo papriku, neću ga kupiti. Što se droga tiče, i tu sam tradicionalist: ostajem pri klasikama alkoholu i duhanu, ali i ovdje ima lažnjaka i među rakijama, vinima ali i pivima. Sjećam se da se za vrijeme ratova na ovim prostorima, početkom devedesetih, nekada izuzetno pivo iz Apatina, odjednom »pokvarilo« i izazivalo je najčešće stomačne tegobe i glavobolju. Saznali smo da je, pošto su u susjednoj Baranji bile stacionirane međunarodne trupe, cjelokupna godišnja proizvodnja piva prodana njima, a za naše domaće tržište razni »domaći poduzimači« počeli su nekakvu proizvodnju piva, naravno s etiketama Apatinske pivare. Što se tiče lažnih rakija, sjećam se da se na našoj »Teslinoj pijaci« u jednom kutu prodavala »rakija« u bescijenje i grupa konzumenata se skupljala unutar tržnice da popiju koju čašicu »dobre rakije«. Toliko je bio odvratan smrad tog pića da sam taj dio tržnice izbjegavao. Kasnije su ljubitelji dobre i jeftine kapljice izbačeni s tržnice na ulicu i sjedili su poput vrana na jednom potpornom zidu. Danas više ne vidim nijednog od njih, jer su svi poumirali od »dobre rakije«. Poučen ovim iskustvima danas itekako razmislim što ću eventualno popiti i od koga ću kupovati primjerice rakiju. O kvaliteti tadašnjih duhana i kave da ne pričam.

Lažni lijekovi i preparati

Početkom drugog milenija i u našem gradu pojavili su se preparati tipa »forever young«, to jest »vječito mlad«; to su bili preparati koji poboljšavaju rad organizma, od cirkulacije do rada mozga, mišića i zglobova. Uglavnom preparati su se uvozili, tko zna odakle, i najčešće su rasturani privatnim kanalima preko pojedinaca, često i liječnika. Na ovaj način danas se distribuiraju i neki kozmetički proizvodi po pristupačnim cijenama. Porijeklo i kvalitetu nitko od službenih tijela države ni tada, ali ni danas baš ne kontrolira. Čini mi se iz ovog razloga vijest o velikoj međunarodnoj akciji hvatanja distributera lažnih lijekova i droga u našim medijima nije bilo. Ako površno analiziramo reklamne poruke kojima nas bombardiraju sada već skoro na svim TV programima, bar 50% je u svezi zdravlja, tj. boljeg funkcioniranja najprije zglobova i kralježnice, sredstava za brzo otklanjanje bolova itd. U svijetu farmaceutske tvrtke spadaju u najprofitabilnije. Ne znam točno jesu li profiti veći nego u proizvodnji oružja i droga, ali siguran sam da su postotci dobiti približni spomenutim djelatnostima. U farmakološka, kao i u kozmetička istraživanja ulažu se velika sredstva; često za pronalaženje  »univerzalnog lijeka«, npr. za liječenje raka, side, itd. ili npr. krema za pomlađivanje kože. U srednjem vijeku takvi su bili alkemičari koji su tragali za pravljenjem zlata iz olova, ali i za eliksirima koji daju vječnost. Mnoga od ovih istraživanja služila su i za napredak znanosti, prije svega fizike i kemije. Pokazalo se da je miješanje u prirodu, u prirodne tokove, izuzetna opasna stvar, pogotovo kada je samo profit u pitanju. Iako su posljedice vidljive, većina bi rekla: a što drugo je važno u životu?

Falsificiranje povijesti

Kako sam ja u mojim skromnim povijesnim i urbanim istraživanjima uočio, najviše se falsificirao novac, kao neko univerzalno sredstvo plaćanja, bio da je on kovan ili tiskan. Danas se preko interneta upotrebljava i virtualni novac nazvan bitcoint. Uopće uzevši nitko živ ne zna koliko »kapitala« ima u svijetu, govore se brojke, od kojih običnog smrtnika boli glava, ali nitko ništa pouzdano ne zna. Ne želim sada govoriti o brojkama izuzetnih rezultata naše trenutačne vladajuće gartniture, jer prosto ne mogu saznati istinu, a lažno ne smijem optuživati. Drugi vid falsifikata je falsificiranje raznih dokumenata, npr. fakultetske diplome. Jedan srednjovjekovni pisani falsifikat tiče se i našeg grada. Naime, izvjesni Gábor Deák Szemléni, pisar kralja Sigismunda, izdao je lažni dokument o slobodama, tj. privilegijama stanovnika Szabathke, naravno za novac. Kada je otkriven, među ostalima i ovaj dokument je proglašen nevažećim i uništen je 1448. godine. Danas u centru grada stoji spomenik jednom opet lažnom »srednjevjekovnom caru«, ali neću vas zamarati ostalim lažnjacima, što se našeg grada, ali i »šire regije« tiče. Istina je da izvjesne državne službe stalno rade na falsifriciranju povijesti. Činjenica je da smo okruženi lažnjacima: hrana, lijekovi i da ne spomenem lažne demokrate, lažne patriote itd. Možda smo na izvjestan način i mi sami lažni u lažnom okruženju. Možda živimo u »Panonskom Matrixu«!