Nakon završenih elektorskih izbora za novi saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća, objavljen je tekst o tim izborima na portalu Autonomije s naslovom – »Izbori za HNV: Sve poluge vlasti u rukama jednog čovjeka«. U zaglavlju teksta se navodi i sljedeće: »Očigledno je da DSHV želi preuzeti sve poluge hrvatske zajednice u Srbiji« i zatim autor Darko Šper tvrdi: »Izborima za Hrvatsko nacionalno vijeće u Srbiji zaokružena je dominacija i utjecaj na hrvatsku zajednicu Tomislava Žigmanova i Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, čiji je on predsjednik«. Za početak, upitajmo se zašto umjesto »bombastičnog« naslova autor nije u naslovu istaknuo veliki trud i angažman DSHV-a prilikom organiziranja ovjere potpisa birača za HNV kod javnih bilježnika i naglasio složenost te procedure i administrativne poteškoće.
Pa, jesam li ja mogao, čak i uz pomoć Darka Špera, organizirati i uspješno provesti potpise potpore za elektore? I trebam li sad crtati kako je bio u pitanju veoma složen posao? Za one koji možda to ne znaju, ali su se mogli raspitati, prikupljanje potpisa za elektore ne znači sjedenje u stolici i evidentiranje. Ovjera potpisa u organizacijskom smislu je bila komplicirana, jer se vršila uz nazočnost bilježnika koji nisu u svakoj sekundi dostupni. Plus, neki od onih, koji su htjeli dati potpis potpore, morali su se prvo upisati u Poseban birački popis hrvatske nacionalne manjine. Dakle, procedura za ovjeru potpisa potpore nije bila jednostavna, nešto što dolazi samo po sebi, nego je zahtijevala angažman i rad elektora, udruga s hrvatskim predznakom, članova DSHV-a i spomenutog predsjednika stranke Tomislava Žigmanova.

U »tuđim cipelama«

Jedna od vještina bez koje se ni novinarski posao ne može raditi je vještina sagledavanja problema iz različitih perspektiva, pa tako i vještina razumijevanja tuđih potreba – jednostavno rečeno: staviti se u »tuđe cipele«, pogotovu onih, koje možda i ne razumijemo. To nije lako i zbog toga je novinarski posao zahtjevan. No, ako su nam naše glave u našem trajnom vlasništvu, onda bi se osim »tuđih cipela« trebali i brinuti o sadržaju naših glava.
Dolazimo i do pitanja je li postojanje HNV-a važno? Ako netko misli da nije, interesiralo bi me da argumentirano iznese zbog čega tako misli? U tijeku prikupljanja potpisa potpore elektorima dogodio se i poziv na bojkot. Zbog čega? U slučaju neslaganja s programom liste HRvati ZAjedno koju je podržao i DSHV, izvolite gospodo, mogli ste sudjelovati na ovim izborima s vašom listom, vašim programima i elektorima. Toga nije bilo. I da ne bude zabune: ne mislim da je dobro kada na izborima, u ovom slučaju za HNV, nema relevantnog takmaca. Upravo je to činjenica u svezi koje se mora zamisliti i predsjednik stranke Žigmanov. Naravno, ne u smislu da on vodi brigu o formiranju oporbe, to bi bilo suludo, nego u smislu jednog šireg konteksta, kada dolazimo do vještine sagledavanja problema iz različitih perspektiva, jer ne živimo u getu.
Mnogi građani su mislili kako nakon petolistopadskih promjena dolaze suštinske društvene promjene i da je moguće nešto promijeniti. Nove generacije, nakon tih demokratskih promjena, stasavale su ipak u atmosferi razočaranja. Dogodila se rezignacija, kod mnogih mladih je zavladao stav kako je politika nečasno zanimanje i da se zapravo nikad ništa neće promijeniti. Mladi su postali nezainteresirani za društvo i politiku, što bi ovdašnje društvo trebalo itekako zabrinuti. To je i jedan od razloga zbog čega je sve više emigranata iz Srbije koji se sele u potrazi za poslom i znanjem. Među njima su i ovdašnji Hrvati. 

»Politika me ne zanima«

Političkih reakcija na tu činjenicu bi trebalo biti i od strane DSHV-a, kao sudionika političke prakse ove države, kako ne bi došli, među ostalim, i u situaciju još veće nezainteresiranosti i do još više izjava naših sunarodnjaka kako ih politika ne zanima koje ste mogli pročitati i u prošlom broju našeg tjednika, kao i u situaciju još težeg prikupljanja potpisa potpore, a o mogućnostima oporbe u takvom kontekstu da i ne govorim, kao o mogućnosti razvoja kvalitetnog rada HNV-a. Izgradnjom i forsiranjem političkog ozračja u kojem će politika interesirati ljude trebao bi se baviti i Žigmanov. Ogroman posao, zar ne? 
Nakon izbora, iz nekih hrvatskih udruga čuli su se glasovi kako je razlog njihovog apstiniranja u izborima za HNV bio taj što se ne bave politikom nego kulturom. HNV se treba baviti prema zakonskim ovlastima unaprjeđenjem svoje zajednice u područjima kulture, obrazovanja, informiranja i uporabe materinskog jezika, a političko djelovanje je »kao« omogućeno u političkoj areni. E sad, navedena područja djelovanja manjinskih vijeća nisu sadržaji šarenih luftbalona, nego i sadržaji jednog društva, konkretno i srbijanskog, a time i politike.
Ovoga puta osvrnuo sam se na segment nužnosti djelovanja DSHV-a prilikom prikupljanja potpisa i nisam dogurao dalje od komentara naslova spomenutog novinarskog teksta Darka Špera, ali karakteri cure, tekst se mora završavati, što ne znači da nastavka neće biti.  
Taman dok ne popijem nekoliko litara »kafućina«, samo da me ne vidi netko iz predsjednikove stranke kako dangubim, dok tračam. Ma ne one Žigmanova, nego onoga koji »ni  ne zna što je kapućino«.
Zvonko Sarić