U organizaciji Saveza tamburaških društava Vojvodine i Kulturnog centra Brana Crnčević Ruma je i ove godine bila domaćin 26. Festivala tamburaških orkestara Vojvodine. Pred brojnom publikom u rumskom Kulturnom centru 4. studenoga predstavilo se sedam tamburaških orkestara. Osim domaćina, Velikog tamburaškog orkestra HKPD-a Matija Gubec, Gradskog tamburaškog orkestra Branko Radičević i Komornog tamburaškog orkestra Zlatne žice iz Rume, publici su se predstavili i Tamburaški orkestar OŠ Stevan Aleksić iz Jaše Tomića, ansambl Belos iz Novog Sada i Subotički tamburaški orkestar. Sudionici su i ovog puta potvrdili da tamburaška skladba unatoč svim problemima u kulturi i dalje opstaje i živi.
Grad tamburaša
Ruma je od 1964. godine domaćin najprije Festivala muzičkih društava Vojvodine na kom su bili uključeni i tamburaši, a od prije 26 godina, festival se izdvojio kao Festival tamburaških orkestara Vojvodine. Od prvog festivala Veliki tamburaški orkestar HKPD-a Matija Gubec iz Rume, koji čini i okosnicu Društva, nastupa svake godine. Za svoj grad s ponosom kažu da je »najtamburaškiji« grad na svijetu.
»Za Rumu kažemo da prema broju stanovnika ima najveći broj tamburaša. Trenutno u našem gradu rade dva velika tamburaška orkestra. Najveći problem nam je što se danas mali broj djece javlja da uči svirati tamburu. U našem orkestru danas je oko 20 članova, dok ih je nekada bilo preko 30. To su vremena koja se sigurno više neće vratiti«, ističe voditelj Velikog tamburaškog orkestra HKPD-a Matija Gubec Josip Jurca, dodajući da je danas velikih tamburaških orkestara sve manje.
Superiornost tamburaške glazbe
Izvedbu velikih tamburaških orkestara Vojvodine i ovoga puta pratili su prof. Slobodan Atanacković i prof. Zoran Mulić.
»To je jedna ljepota i novo iskustvo za sve. Bilo da su revijalnog ili natjecateljskog karaktera, festivali su jako dobri i pokazuju superiornost tamburaške muzike. Koliko god živjeli u teškim vremenima, kada se malo sredstava izdvaja za kulturu, oni ipak pokazuju da tambura živi i da ovi naši prostori bez tambure ne mogu i da je ona, ako ne najjača, onda je jedan od najvećih simbola ovih naših ravničarskih krajeva«, kaže Zoran Mulić.
Ipak ima nade
Subotički tamburaški orkestar redovni je sudionik tamburaškog festivala u Rumi.
»Mislim da je značaj ovog festivala u tome što se na jednom mjestu okupi ono što se iole može naći vrijedno od tamburaških orkestara u Vojvodini. Velikih tamburaških orkestara je danas sve manje, a ja bih rekao da su tome pridonijele dvije stvari. To je na prvom mjestu komercijalizacija. Sve se strahovito komercijalizira, pa tako i tambura. Drugi razlog je taj što su veliki orkestri uglavnom amaterski i što u ovoj državi, htjeli mi to ili ne, moramo priznati da za kulturni amaterizam nema dovoljno novaca. Mnogi su se iz tog razloga smanjili i na kraju ugasili. Treba jako puno upornosti i rada da bi se osigurala sredstva kako bi orkestar danas mogao opstati«, smatra voditelj Subotičkog tamburškog orkestra Stipan Jaramazović, dodajući da i pored svih teškoća ipak ima nade za tamburu.
Festival je i ove godine održan pod pokroviteljstvom Općine Ruma.
S. D.
