Posljedice završetka I. svjetskog rata bile su strašne. Bio je to jedan od najvećih i najstravičnijih ratova, jer je u njemu sudjelovalo više od 70 milijuna ljudi, a stradalo je oko 15 milijuna dok je oko 20 milijuna bilo ranjeno. Velike sile su krojile granice kako su htjele i bile su mnogima iznenađujuće i nelogične.
Bajski trokut dijelom je ostao u granicama mađarske države. I poslije završetka II. svjetskog rata dio slavenskog stanovništva pokušao je da se ispravi odluka iz Trianona. Jugoslavenski nastrojeno stanovništvo pokušalo je vratiti se u okrilje nove Jugoslavije. Određena je delegacija od 12 viđenijih ljudi da zatraži od maršala Josipa Broza Tita prijem za iznošenje svojih želja.
Maršal Tito je ovu delegaciju primio siječnja 1945. godine, izvijestila je beogradska Politika od 14. I. 1945. i vjerojatno Borba, a zboru u Gari (Mađarska) nazočili su general Ivan Rukavina, Nikola Petrović, član AVNOJ-a, te Lajčo Jaramazović, predsjednik NOO Subotice (Radio vijesti 10. 1. 1945).
U ime delegacije iz Bajskog trokuta maršala Josipa Broza Tita je pozdravio Antun Karagić, izabran na Zboru u Gari (Mađarska) koji je među ostalim rekao:
»Druže maršale, naša delegacija iz Bajskog trokuta, mi rodoljubivi Jugoslaveni, došli smo i Vama da iznesemo želju cijelog našeg naroda Bajskog trokuta, koji hoće da živi u slobodnoj demokratskoj Jugoslaviji. Naš kraj, naš Bajski trokut, bio je uvijek slavenski, bio je slavenski još mnogo, mnogo prije dolaska Mađara. Prije više od tisuću godina naš narod je obrađivao sva polja, borio se za njih, za svoju rodnu grudu, za svoj opstanak... Mi Vas molimo u ime cijelog naroda u Bajskom trokutu da nam pružite pomoć da se ta naša stara slavenska zemlja, cijeli Bajski trokut, koji ima u svakom pogledu nadmoćnu slavensku većinu prisajedini slobodnoj demokratskoj Jugoslaviji.« 
U ime žena maršala Tita je pozdravila Marija Vidaković.
Maršal Tito je odgovorio:
»Dičim se vašoj nacionalnoj svijesti koju ste uspjeli sačuvati kroz toliko patnji i teror sa strane mađarskih reakcionara. Vaša velika patriotska i nacionalna svijest još je jedan dokaz nepobjedivosti jugoslavenskog naroda čiji ste vi krvni dio. Današnji rat se ne vodi samo protiv njemačkog fašističkog okupatora i njegovih slugu, nego se vodi za pravo pojedinaca i naroda da se može slobodno, kulturno i nacionalno razvijati. Uvjeren sam da u budućnosti ne smije i ne može biti nikakvih prepreka vašem slobodnom kulturnom i nacionalnom životu. I naš bratski dug prema vama neće izostati. Čuvajte i njegujte nacionalne osjećaje i ponos i dajte sve od sebe da pobjeda nad fašizmom bude konačna. Samo nad pobijeđenim germanskim osvajačem i fašizmom svi narodi mogu živjeti u slobodi i miru, a posebno slavenski narodi kojima su germanski imperijalisti i mađarski feudalci bili vječiti neprijatelji.«
Delegati su poslije toga duže vremena ostali u srdačnom razgovoru s maršalom Titom. Pozdravljajući se s maršalom, izrazili su uvjerenost u pobjedu pravedne stvari i obećali da će u svom kraju pojačati mobilizaciju boraca za Narodnooslobodilačku vojsku i partizanske odrede Jugoslavije. 
Ljudevit Vujković Lamić