Trudim se da ne čitam vijesti, ne gledam televiziju, ne klikćem na linkove koji oglašavaju bilo što ružno jer mi anksioznost raste. Zbunjuje me brojnost ružnih vijesti, mislim da nas to guši, da od toga obolijevamo, da se tako otuđujemo. Je li tako bilo i prije ali nam tada te informacije nisu bile dostupne, ne znam, ali znam da se s ovima ne umijem nositi.
Prije neki dan sam ipak kliknula na link, jer je na njemu bio naznačen Uvac. Obožavam to mjesto, njegovo krivudanje, njegove bjeloglave supove, vidikovce, špilje... Jučer sam poželjela planetu se ispričati za čovjeka, za postojanje, za to što smo takvi. Opet. U naslovu je pisalo: »Uništiše nam jezero«. Uvac je presušio. Kada ste veliki fan nekog mjesta, kao što sam ja ovoga, upale vam se svi alarmi i morala sam krenuti u istraživanje.

Dvije strane priče

Odmah su se počeli nizati članci o nestanku jezera, jer koliko god da volimo dobru vijest, mi novinari umijemo i pretjerati, pa sam odlučila smiriti uzburkane strasti i pristupiti problemu sa svih strana. Jednu od tih strana priče pričaju mještani, pa je tako jedan od ribolovaca iz Sjenice objasnio da vodostaj jezera opada već dva mjeseca. Sada je on niži za dvadesetak metara i u nekim dijelovima jezero se povuklo i do dva kilometra, čime je, kako navodi ovaj mještanin, ugrožena flora i fauna ovog kraja. Ono što ide u prilog ovoj priči jest činjenica da ovo nije bila sušna godina i da je bilo dosta oborina i da je bilo mnogo vode. Ova verzija se savršeno uklapa u već aktualnu temu o izgradnji mini hidroelektrana kojima rijeke nestaju i koje izravno ugrožavaju šira područja zemlje. Da to ne ide nekim uređenim sustavom, da ima mnogo nelogičnosti i da ostavlja velike posljedice postalo nam je svima jasno jer je to jedna od tema koja se mnogo provlači u medijima. No, koliko god ova priča bila velika i katastrofalna za prirodu i čovječanstvo mi se njome nećemo baviti u ovom tekstu jer to nije dio našeg kolača u smislu da možemo nešto promijeniti. Taj kolač je mnogo veći i njega krčkamo kao ljudi i to ne radimo dobro. Još jedan od razloga zašto sam odlučila sada se ne baviti pričom o MHE je druga strana priče. Jezero Uvac je nastalo prije oko 40 godina, i to u svrhu proizvodnje električne energije. Nalazi se na 995 metara nadmorske visine, a njegova najveća dubina je 108 metara. Trenutno je razina vode nekih 20 metara ispod maksimalne razine, ali stručnjaci tvrde da je to daleko od ekološke katastrofe, kao i da je riječ o redovitoj pojavi Uvačkog jezera koje je prije nekoliko godina bilo čak 40 metara ispod svog maksimalnog nivoa. Ponovno uspostavljanje vodostaja Uvačkog jezera se očekuje u ožujku i travnju kada se očekuje topljenje snijega kojeg u ovim krajevima ima zaista u izobilju, a u ovom razdoblju su jače i oborine.

I još po nešto 

U svim ovim alarmantnim pričama oko Uvca na vidjelo je izašla i priča o otpadnim vodama iz Sjenice koje upravo završavaju u ovom divnom jezeru. Tu bi priča o ugrožavanju flore i faune mogla dobiti više na značaju. 
Ništa nije slučajno, ali je zanimljivo zaključiti da koji god da je razlog nastanka ove situacije u njenom centru stoji čovjek, a rukovodi li se čovjek nekom parolom koja mu dozvoljava da on uništi ono što je on stvorio, valjalo bi se zapitati jer bahatost neki ljudi očigledno tretiraju kao vrlinu.
Gorana Koporan