Ova nadasve skromna i druželjubiva djevojka, iako ima brojne obaveze u školi, ne odustaje od omiljenog sporta. Dio slobodnog vremena, kojega baš i nema puno i dalje posvećuje svojoj pasiji od djetinjih dana, karateu. »Karate sam započela trenirati od samog polaska u osnovnu školu prije devet godina.

Prvi put kad sam vidjela djecu u bijelim kimonima, ostala sam očarana. Iako me je stariji brat Josip često zadirkivao da je to sport za dječake, nisam odustajala, a imala sam i stopostotnu podršku majke Vesne i oca Josipa. Upisali su me u školu karatea KK Kumite u Sonti, kod trenera Tomislava Matina, pa sam na treninge odlazila u pratnji majke ili brata. Onako malena, sama sebi sam izgledala jako važna. Moje prijateljice su se igrale lutkama, a ja sam, eto, imala pravi pravcati kimono i redovito dva puta tjedno zaozbiljno trenirala u sportskoj dvorani u Sonti. Prolaskom godina obaveze u školi su mi se povećavale, ali dobrom organizacijom vremena sve sam postizala pa tako nisam propustila niti jedan trening ili natjecanje. I danas kažem, a tome su me učili roditelji, ali i moj trener Matin, da su u osnovi svakog uspjeha, bilo u školi, bilo u sportu, rad, red i disciplina.« 

Ivan Andrašić

Opširnije u tiskanom izdanju