Ako pitate mene, dunje su jednostavno tu. Nisam ih koristila i ne znam za što ih koristiti. Znam, baka je pravila slatko, zimnicu, rakiju, kompot i svašta ali ja ne. Vjerojatno bih pronašla prije svrhu za dekor na stolu ili miris u prostoriji. Volim mekan i udobni miris dunja. Neka svaka jesen na dunju miriše.
Prije nekoliko dana me je otac pitao mogu li mu nabaviti 20 kilograma dunje, jer mu treba za rakiju. I tek tako, dunja je službeno ušetala u moju ovu godinu, uvukla mi se u nosnice i ne izlazi iz glave. U lancu nabave dobila sam pitanje pravim li nekada kitnikez. Ne, ali hoću. Evo, samo da istražim. Istražila sam, probala i sada širim recept dalje.
Potrebno: 1 kilogram dunja / 800 g šećera / sok od jednog limuna / lješnjaci / orasi.
Postupak: Dunje oprati i izrezati na kockice. Ja ih nisam ljuštila, ali vi možete svakako. Narezane dunje kuhati u vodi sa sokom od limuna. Kada su kuhane, dunje je potrebno ispasirati i u tome će vam pomoći štapni mikser ukoliko ga imate. Ispasirane dunje kuhati sa šećerom sve dok se smjesa ne stegne. Znam da je gotovo kada kuhača kojom miješate ostavlja prazan trag za sobom. Dobivenu smjesu možete pomiješati s lješnjacima ili orasima, ukoliko volite. Kalup, modlu ili pleh u koji želite staviti smjesu prethodno namočite ili nauljite, te prebacite smjesu u njega da se dobro ohladi i dobije željeni oblik. Kada se dovoljno prohladi, istresite kitnikez iz modle, narežite ga i ukoliko želite pospite šećerom u prahu. Ne zaboravite da je najbolje da ga držite u suhoj i hladnoj prostoriji.
Dodatak: Za one mlađe domaćice kojima je ovo prvi susret ili za one manje obaviještene, kitnikez je najstariji slatkiš od dunja i šećera. Vodi porijeklo iz Austro-Ugarske, a ukoliko se drži u hladnoj prostoriji, kitnikez može opstati od šest mjeseci do čak godinu dana. Kažu da je to zato što je šećer najbolji prirodni konzervans. Kako bilo, neka ovaj vikend bude u znaku dunja.
Gorana Koporan