Tragajući za poslom, iz Srijema je proteklih godina svoje domove napustilo više tisuća stanovnika o čemu svjedoče i brojne napuštene kuće, posebno u manjim mjestima (mada ih je u posljednje vrijeme sve više i u gradovima). O tome smo u više navrata pisali u našem tjedniku, a slična situacija je, kako se može čuti, i u drugim mjestima u Vojvodini. Prolazeći ulicama Šida, na skoro svakoj drugoj kući se može vidjeti postavljeni oglas s natpisom »na prodaju« ili »za izdavanje«. Što se tiče prodaje, onaj tko nema riješeno stambeno pitanje za kuću u selu šidske općine treba izdvojiti nekoliko tisuća eura, što je ispod realne cijene. No, unatoč tome, kuće se ne prodaju. Ostaju napuštene i vremenom propadaju. Imati svoj dom, a ne imati sigurnost u smislu trajnog zaposlenja, složili biste se, ne znači ništa. A što se tiče Srijemaca, najprije su u neke od zemalja Europske unije odlazili oni koji u svom mjestu nisu mogli pronaći zaposlenje, niti su imali trajno riješeno stambeno pitanje. Potom su odlazili i oni koji su svoja radna mjesta napuštali zbog malih primanja. Uglavnom su to bili ljudi sa srednjom stručnom spremom, a u posljednje vrijeme sve češće iz Srijema odlaze i visokoobrazovani. Većina ih se na taj korak odlučila i zbog nastavka školovanja svoje djece. Odlazak iz svog mjesta na školovanje u drugi grad iziskuje veće izdatke: plaćanje školarine, stana, režija, što rijetko tko od svojih primanja u današnje vrijeme može priuštiti svom djetetu. A kad je riječ o stanovima, konkretno u Novom Sadu, za zakup jedne garsonjere potrebno je izdvojiti najmanje 150 eura, uz naravno obavezan depozit u istom iznosu. Ukoliko pronađete stan za nešto manji iznos, pravi ste sretnik, iako možda taj stan nije na pogodnoj lokaciji. Bilo kako bilo, u želji da svom djetetu omogućite ono što se nekako samo po sebi i podrazumijeva, da se obrazuje i radi na sebi, dođete u situaciju da u pronalasku načina da mu to omogućite, odete daleko od njega. O tome koliko je odlazak jednog roditelja poguban za jednu obitelj ne treba ni govoriti. Svi koji danas podnose žrtvu odvojenog života s nekim od članova svoje obitelji nadaju se da će njihova djeca po završetku školovanja ostati i raditi u svom mjestu, gdje će se njihova diploma više cijeniti. Ali to je samo nada.
S. D.