Naravno, Bobula reagira na pisanje lista Bácskai Ellenőr i u istim novinama u broju od 7. ožujka 1895. u članku pod naslovom »Stečaj Jánosa Bobule« (Bobula János csődje), potpisavši se pseudonimom Veritas, negira sve navedeno (osim da je i nadalje zastupnik u parlamentu), optužuje Vermesa da je pronevjerio 32.000 forinti i da je taj novac upotrijebio u vlastite ciljeve.

Stečaj bogatog čovjeka

Ukratko, u tekstu on iznosi sljedeće: »Stečaj Jánosa Bobule izazvao je veliku pozornost u javnosti, tim više jer su Bobulu svuda znali kao bogatog čovjeka. Njegov stečaj prouzrokovan je tzv. zaglibljavanjem stvarne ukupne vrijednosti imovine. Naime, aktive su znatno veće od pasiva i samo su teškoće oko mobilnosti (stavljanja u promet) uvjetovale probleme vezane za namirenje pasiva. Ukupna inventarska vrijednost Bobulinih kuća je 524.800 forinti, a kada se odbiju terećenja, kreditne rate, kamate, porezi i drugi izdaci, dobija se čista slika o visini vrijednosti imovine koja iznosi 239.800 forinti, te oduzevši još i porodična dugovanja u iznosu od 25.401 forinte od kojih je 8.000 forinti dug samog Bobule, aktive premašuju pasive za 213.000 forinti«.
Napominje da stečaj nije posljedica velikih potraživanja nego samo za 15.000 uknjiženog iznosa, a koji je bio posebno osiguran izvan uknjiženog iznosa putem imovine jednog Bobulinog rođaka do visine od 30.000 forinti. Ukupni troškovi za izbore bili su 3.900 forinti – »evo, to je ta ogromna suma« – kako stoji u tekstu.
Također osporava način za koji ga terete kako je svoju kuću u budimpeštanskoj aveniji Andrássy mijenjao za druge nekretnine. Priznaje da je dobio koncesiju na željeznicu u županiji Szepes, ali da je ona dobijena poslije izbora te da željeznica nije ni izgrađena jer je bez pomoći vlade to neizvodljivo, a na optužbu da je na temelju koncesije dobio mandat kaže da je – gnjusna laž.

Tko je koga tužio i zašto?

U nastavku Veritas kaže kako nije Vermes tužio Bobulu zbog 32.000 forinti nego upravo suprotno. Taj iznos Vermes je pronevjerio. Vermesova izjava istražnom sucu pred Kraljevskim sudom u Subotici – unesena je u zapisnik, svatko je može pogledati – glasi da je on (Vermes) mjenice u vrijednosti od 20.000 forinti od domaće štedionice, a od Bobule u vrijednosti od 12.000 forinti usmjerio za svoje ciljeve, što zakon kvalificira kao pronevjeru.
Osporava i navode da je tražena suma vjerovnika »prilično visoka« ponovo navodeći da je ukupan dug cijele porodice 25.401 forinta, a od toga Bobulin 8.000 forinti, te da vjerovnici »ne mogu računati na tako malu kvotu«, ako uopće na to i računaju, jer je žalba kraljevskom tableuu već predana. Prijestolnica nije Bobuli povjerila nijednu građevinsku aktivnost, te na ovaj način nije mogao steći ogromnu imovinu, a nije imao ni poslovnih interesa ni s jednim poduzećem koje je radilo na izgradnji avenije Andrássy.
Završne riječi njegovog demantija glase: »János Bobula nikad nikome nije ostao dužan, niti će. Nikad nije učinio nikakvo zlodjelo. Činio je dobro mnogim ljudima i bez pretjerivanja može se reći da nije prošao dan da nekome nije pomogao –  a sada ga zbog toga nagrađuju klevetama«.
Ovako je to vidio Veritas, odnosno János Bobula. Na ovaj članak Vermes u rubrici Nyílt tér (Otvoreni prostor) lista Szabadkai Közlöny u broju 21 od 14. ožujka 1895. oštro reagira, jer ga je Bobula nazvao pronevjeriteljem. Bobula, smatrajući da je Vermesova reakcija klevetanje i povreda poštenja i ugleda njegove (Bobuline) ličnosti, odmah je tužio Vermesa. Vijest o ovoj tužbi Szabadkai Közlöny objavio je 21. ožujka 1895. godine. Ovaj sudski spor vodit će se u Segedinu.
Atila Dunđerski