Za ugodna vremena u ovom se trijemu (ganku) odmara osamdesetosmogodišnja baka Kata Domić, Dodina (r. Đanić, Đanina). Baka uživa svoju starost u roditeljskoj kući u kojoj je rođena od oca Antuna (1900. – 1981.) i majke Ruže (1900. – 1983.) Đanić, Đanini. Tijekom života je čula da su ovu kuću kupili. 
Kuća je izgrađena od zemlje nabijanjem, stoga se i kaže kuća nabijača. Pokrivena je trskom kao i prvobitno. Ovo je tipična kuća težaka seljaka, kuća sirotinjska kakvih je u Sonti nekada bilo najviše. S trijema se ulazi u kuhinju, a onda iz nje u veliku prednju sobu. Do kuhinje se jasno vidi ostava (vojat) iz koje se lojtrama (listvama) ili merdevinama ulazi na tavan. U vojatu je postojalo i ložište za zidanu peć koja se nalazila u kujni, a ložena je iz vojata. Vojat je služio za čuvanje osušenoga mesa, slanine i masti. U njemu se čuvalo i brašno u sanducima napravljenim za tu namjenu. U vojatu bi s jeseni zamirisalo vrijenje mladoga vina, kao i rakije koja je mirovala za određene prilike. U njemu je obično spavao momak od ranoga proljeća do kasne jeseni, ukoliko je obitelj imala momka.
U ovakve kuće se ulazilo za stepenicu ili čak dvije niže. Takve kuće su se zvale pojate. U njima je zimi bilo toplo, a ljeti hladno.
Gank je u ovakvim kućama bio 1-1,5 m širine. Dok su bakini roditelji živjeli, ovaj gank se bojio bijelim vapnom. Tek kasnije, kada je došlo u modu molovanje (malanje), oslikan je ovako. Na njemu su ukućani ljeti objedovali u sjenici vinove loze. Za vrijeme sparnih, ljetnih noći slamarice su se iznosile van, pa se spavalo u ugodnoj svježini ljetne noći. On je bio mjesto sastajanja i druženja s ugodnim ili neugodnim razgovorima.
Gank je služio i kao privremeno spremište punih vreća tek ovršenoga žita, netom izvađenog krumpira, luka i drugoga povrća do konačnoga uskladištenja. Početkom jeseni su se crvenjeli vijenci paprike za sušenje i mljevenje. U jesen su gankovi zažutjeli obranim krupnim klipovima kukuruza koji su se vješali ispod nadstrešnice da se što brže osuše, jer u tom godišnjem dobu mnogi su ambari bili prazni ili skoro prazni. Ako se i imalo u ambaru, izvješeni kukuruzi su bili tu da zadive susjede kako su urodili.
Za djecu je gank bio pravi izazov. Na njemu su se zimi igrali sve dok usnice ne poplave. Ljeti i u jesen se šarenio onim što je baka ili majka sušila. Bilo je tu višanja koje se suhe zovu šuške, šljiva, vijenaca narezanih jabuka i krušaka. Osušene su stari Šokci zvali kalotine. Bilo je tu mnogo oraha i sjemenki suncokreta i bundeve. Sve voće i sjemenje nije dospijevalo za zimu u potrebnim količinama, jer mnogo je bilo usta, a svega drugoga malo. Tome nije mogao doskočiti ni bakin, niti majkin prut.
Kao što rekoh, vlasnica ove kuće baka Kata se često odmara na ovome ganku. Ne želi u lijepu suvremenu kuću koju je sagradila njezina kćer tu tik iza njene. Miliji joj je njezin gank i njezina kućica slobodica, a kćer želi da joj se mati u posljednjim godinama života osjeća dobro.
Ruža Silađev