Ovih dana objavljena je vijest da je pokrenut stečajni postukap u poduzeću Ferrari plast iz Sombora. Znam, reći će sada netko od vas, pa što? Ni prvo ni posljednje poduzeće koje je tako završilo. Pa neslavno su završila mnoga velika somborska poduzeća s imenom i tradicijom. I što je onda ovo neka posebna vijest? Ako se tako gleda i pravi usporedba, onda stvarno i nije vijest. Ali ako se ovaj stečaj gleda kroz prizmu prvog stranog investitora koji je poslije 2000. došao u Sombor, a to je upravo spomenuti Ferrari plast, onda ovo za mene jest vijest. Tim prije što je ovoj prethodila vijest o problemima još jednog inozemnog investitora u Somboru, kompanije iz Bangladeša. Vratiti se još koju godinu unazad znači podsjetiti se i neslavnog kraja velike domaće-inozemne investicije u proizvodnju bio goriva koja je također završila stečajem. I podsjetiti se i danas prazne i napuštene nove hale u Monoštoru u kojoj je austrijski investitor trebao proizvoditi metalne konstrukcije i dijelove. Tako umjesto proizvodnje plastične ambalaže, trikotaže koju su trebale nositi dame diljem svijeta ili grijanja pol Europe na somborski kukuruz, imamo samo propale investicije. I prazna obećanja o milijunima eura koji su trebali biti uloženi i stotinama radnika koji su tu trebali raditi i zarađivati plaću. Kao da smo mi ovdje nekakva crna rupa u kojoj se investitori »ne primaju« ili ako se i »prime«, to i ne potraje dugo.
Hoće li uskoro biti drugačije i hoće li u tome pomoći konačno opremanje industrijske zone u Somboru? Ako je vjerovati onima s vlasti, trebao bi to biti jedan novi početak. »Kompletno ćemo infrastrukturno i komunalno opremiti industrijsku zonu kako bismo privukli investitore u ovaj grad, dat ćemo značajne poticaje za investiranje, jer je Sombor naš prioritet.« To je u Somboru rekao predsjednik Pokrajinske vlade Igor Mirović. Nema nam druge nego li držati ga za riječ. 
Z. V.