Farizeji su često postavljali Isusu pitanja kako bi ga iskušali, u želji da ga uhvate za neku pogrešnu riječ, pa da imaju razlog osuditi ga. No, provokativna pitanja pokušavali su zapakirati u tobože dobru namjeru i želju da bolje razumiju Mojsijev zakon. Ipak, Isusa nisu mogli prevariti, jer je imao moć čitanja srdaca, pa je svaku njihovu namjeru prozreo i nije se dao uhvatiti u postavljenu zamku, a svaku je takvu prigodu iskoristio da pouči kako one koji su ga provocirali, tako i sve ostale okupljene koji su bili željni slušanja njegove riječi. Kako je Isusova pouka svevremenska, tako nam svaki Isusov okršaj s farizejima donosi nove spoznaje i upute za svakodnevni život u duhu kršćanstva.
Različiti pogledi na ženidbu
Dvadeset sedma nedjelja kroz godinu donosi nam odlomak iz Markovog evanđelja u kojem farizeji, iskušavajući ga, pitaju Isusa je li dopušteno otpustiti ženu (usp. Mk 10, 2-16). Isus na pitanje odgovara protupitanjem, jer želi razotkriti prave namjere farizeja i njihovih sljedbenika, a želi uputiti i na različite poglede koje na ženidbu imaju on i farizeji. Oni na ženidbu gledaju u kontekstu dopušteno-nedopušteno, te tako zanemaruju Božju nakanu i smisao koji joj je dao. A Isus na ženidbu gleda u svjetlu Knjige Postanka (usp. Post 2, 18-24), kao dio Božjeg spasenjskog plana, kao dio Božje volje kroz koju se čovjek na zemlji ostvaruje. Ženidba je izraz Božje stvarateljske ljubavi, jer stvaranje čovjeka je dovršeno tek kada su stvoreni i muškarac i žena da budu jedno. Međutim, ljepotu Božje zamisli narušio je grijeh koji je otvrdnuo ljudska srca, te čovjek svojim djelovanjem često razara zajedništvo koje je Bog stvorio. Zato je u Mojsijevom zakonu postojala odredba da čovjek može otpustiti svoju ženu, te je Božja stvarateljska zamisao tvrdoćom ljudskog srca svedena na razinu dopušteno-nedopušteno. Ljubav, odgovornost, zajedništvo promatraju se legalistički, traže se vlastita prava, mimo zalaganja za izvršenje Božje volje i ostvarivanja njegove stvarateljske zamisli.
Tako se Isus i farizeji razilaze u svojim pogledima na ženidbu. Oni pokazuju da nisu sposobni uvidjeti Božji spasenjski plan ponuđen čovjeku. Usredotočeni su, kao i mi danas, samo na pitanje kako razvrgnuti brak, dok se Isus usmjerava na pitanje kako ga sačuvati, kako ga ojačati i vratiti mu onaj smisao koji mu je Bog na početku dao. A smisao ženidbe je u čvrstoj povezanosti muškarca i žene kroz koju se lakše razumije povezanost Boga i čovjeka. Ona je dio Božjeg stvarateljskog plana i slika je Kristove ljubavi pram Crkvi. Iz Isusove perspektive ženidba se više ne promatra isključivo s ljudske razine u kojoj se samo traži svoje, već se ona uzdiže na božansku, koja podrazumijeva trud, zalaganje pa čak i žrtvu da bi se sačuvala.
Važna je čistoća srca
Tumačeći svoj pogled na ženidbu, koji je suprotan od farizejskog, Isus koristi termin »okorjelo srce«. Zbog okorjelosti ljudskog srca Mojsije je napisao zapovijed kojom dopušta otpustiti ženu (usp. Mk 10,5). Dakle, Isusov pojam ženidbe zahtijeva čisto srce, jer se samo takvim srcem može živjeti zajedništvo zamišljeno od Boga. Takvo srce ne traži samo svoj interes, nego ljubi i, uronjeno u zajedništvo s Bogom, čuva ono zajedništvo primljeno sakramentom. Samo čisto srce može očuvati ženidbeni vez.
Isus tako poučava svoje učenike, među kojima smo i mi, da se ne treba baviti pitanjem kako rastaviti brak, nego kako ga sačuvati. Statistike našeg vremena mogu se učiniti poražavajuće, ali nas ne smiju obeshrabriti. Brak nije zastarjela institucija, koja je osuđena na propast, jer tako pokazuju brojke. On je dio spasenjskog Božjeg plana za svakog čovjeka. Muškarac i žena sklapanjem ženidbe ulaze u zajedništvo koje je Bog u vječnosti isplanirao i ljudima darovao. To zajedništvo treba živjeti čistog srca, ispunjenog ljubavlju prema Bogu i ženidbenom drugu. Tako ono postaje radost, bez obzira na žrtvu koju je ponekad potrebno podnijeti, te put spasenja za svakog bračnog druga.
Ženidbeno zajedništvo je Božji dar, iz njega se rađa obitelj. Zato niti jedna žrtva nije prevelika da se ono sačuva. A znamo da čovjek ne može ništa postići ni sačuvati ne uloži li neki trud i napor. Kako onda misli sačuvati bračno zajedništvo ako ne uloži trud. Ipak, čisto srce, ispunjeno ljubavlju i čuvanje zajedništva s Bogom čuvaju ženidbeno zajedništvo i omogućuju čovjeku da ga gleda kao Isus, kao dio Božje stvarateljskog i spasenjskog plana, a ne kao farizeji, kako i kada se može rastaviti.
