Popularne knjige o pticama koje žive na našim geografskim koordinatama, na sreću, više nisu rijetke. Koji god da je motiv da se tiskaju posrijedi, nakladnicima treba čestitati na hrabrosti da ih publiciraju, a autorima na istrajnosti da ih napišu. To vrijedi i za ovu zavičajno-ornitološku knjigu. Iako je neobično da je jedna tiskara nakladnik popularnoga prirodoslovnog vodiča, činjenica da je Društvo ekologa Richárd Csornai, perjanica proučavanja i zaštite ptica u Vojvodini, odgovorni nakladnik, pozitivno iznenađuje, jer se činilo da je javnost, posebice pticoljubiteljska, već zaboravila na postojanje ove organizacije. Nadamo se njihovim intenzivnijim aktivnostima na sjeveru Bačke, odakle su potekli i gdje su pokazali cijelom civilnom sektoru, na početku njegova jačanja u Srbiji prije tri desetljeća, kako se voli, proučava i štiti priroda.
Toponim iz naslova obuhvaća čuveno jezero i kopnena staništa u njegovoj okolici. Na njihov postanak i sadašnjost autor se osvrće zanosom prirodoslovca, opisujući kako i zašto su jezero i okolica takvi kakvima ih znamo danas. Ono što autorova dosadašnja pisanja i objave (na srpskom jeziku) razlikuje od ove knjige jest mnoštvo uspješnih i autentičnih fotografija, gotovo nepatvorenih. Nije to neobično za mr. Istvána Hullóa, ornitologa i dugogodišnjega ravnatelja Gradskog muzeja u Subotici. Uočljiva je želja da se motivi prenesu čitateljima neizmijenjeni modernim tehnikama obrade svjetlopisa, što postaje vrlo velik nakladnički i dizajnerski raritet.
Ornitološki materijal koji je predstavljen nije obrađen na tipično znanstveni način. Nema popisa ptica ni konačnih brojki, pa će mnogi stručnjaci možda biti razočarani. Ipak, ova knjiga, osim promidžbe (nadajmo se) drugog po značaju i (tako kažu statistike) prihodima turističkog punkta u Srbiji, ipak ima i ornitološki značaj. Lucidni komentari su čisto ornitološki, a tu su i pikanterije. Ne znam skoro nikoga kome je poznato da je morski žalar do samo prije 20 godina bio gnjezdarica Palićkog jezera. Imajući to u vidu, publika koja će poželjeti pročitati ovu knjigu daleko je šira od turista i posjetitelja ovoga područja u svrhe odmora. Ne može se ne reći da i danas ima vrsta ptica kojima je Palićko jezero jedino mjesto boravka u Srbiji i da su za to zaslužni mnogi zasukani rukavi i blatnjave čizme upravitelja ovog prostora (Palićko jezero je Park prirode) i, još više, brojnih volontera – članova subotičkih organizacija civilnog društva. Bez njih ptičji svijet ovog prostora, prepušten prirodnoj sukcesiji, koju organsko opterećenje podrijetlom iz subotičke kanalizacije znatno ubrzava, bio bi daleko siromašniji! 
Nedosljedan i u nekim slučajevima nesavjesno lektoriran tekst manjak je ove publikacije. U prirodopisnom dijelu »navođeno« je puno ornitoloških izvora, no nema popisa literature, pa ostaje dojam da su ornitološke opaske potekle iz drugih (mogućno autorovih osobnih?) istraživanja. Znanstveni model citiranja bi možda opteretio ovaj popularni tekst, te je stoga u ovakvim izdanjima potrebno pronaći drugi, kreativniji način izražavanja kada je preuzimanje rezultata već obavljenih istraživanja u pitanju.   
Marko Tucakov