Književna kritičarka i prevoditeljica Jagna Pogačnik autorica je Antologije suvremene hrvatske proze Tko govori, tko piše koja je izašla u nakladi Zagrebačke slavističke škole i Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2008. godine. Sama autorica izbora u predgovoru naslovljenome kao Širenje područja borbe (Suvremena hrvatska proza 1994. – 2007.) priznaje kako su joj od riječi i zamisli antologije draži panorama, izbor ili čak »moguće čitanje određenoga korpusa književnih tekstova«. Smatrajući kako je slaganje antologije nemoguće bez upliva subjektivnosti iluzija, Jagna Pogačnik nam nudi svoje stavove proistekle iz bogatoga čitalačkoga i kritičarskoga iskustva. Odabir vremenskoga okvira unutar koga će se sačiniti antologija omogućio je autorici izbora neophodnu vremensku distancu te je određenu skupinu djela mogla promatrati i usmjereno čitati »izvan vremena njihova nastanka i njegova konteksta« (2008: 10). Kao prednost ovakvoga vremenskoga odmaka autorica Pogačnik ističe »prevlast teksta nad kontekstom«, a zahvaljujući ovakvome metodu, čitatelj ima pred sobom bisere hrvatske suvremene proze, tj. njihove ulomke.
U svome predgovoru Jagna Pogačnik osjeća dužnost uputiti čitatelje na čitanje djela Miljenka Jergovića koji je odbio biti uvršten u ovaj izbor. Još jednom, autorica ne skriva djelomično subjektivni pristup, a onaj tko voli i živi s pisanom riječi, razumjet će kako se u svakome čitanju, uz onu objektivnu ocjenu literarnoga uratka paralelno i neminovno stvara i ona druga subjektivnija ocjena teksta. Da nije tako, ljubitelji književnosti ne bi mogli strastveno i nadahnuto govoriti o svojim omiljenim djelima i njihovim autorima, nerijetko ih braneći pred drugima kao dragoga prijatelja.
Starija generacija
Ovaj izbor otvara Ivo Brešan s ulomkom iz romana Astaroth. Za njim slijede također pripadnici te starije generacije Nedjeljko Fabrio s ulomkom iz Triemerona i Mirko Kovač koji je u ovoj antologiji zastupljen s ulomkom iz romana Grad u zrcalu. Na oko 500 stranica nalaze se ulomci svih važnih hrvatskih autora, od kojih su neki zastupljeni s duljim ulomkom iz romana, a pojedinim autorima našle su se u ovoj antologiji i priča i ulomak romana. Osim tri ranije spomenuta autora, ovdje ćemo navesti i ostale koji su zaslužili svoje mjesto u antologiji. To su: Daša Drndić, Goran Tribuson, Slavenka Drakulić, Dubravka Ugrešić, Ratko Cvetnić, Senko Karuza, Edo Popović, Miroslav Mićanović, Delimir Rešicki, Zoran Ferić, Renato Baretić, Josip Mlakić, Boris Perić, Stanko Andrić, Marinko Koščec, Rade Jarak, Robert Perišić, Dalibor Šimpraga, Ante Tomić, Roman Simić Bodrožić, Tomislav Zajec, Igor Štiks i Vlado Bulić.
Stvarnosna proza
Temeljni kriterij kojim se vodila Jagna Pogačnik, autorica ovoga izbora, bio je odabir djela koja su objavljena u pomenutome razdoblju. Ideja urednika bila je kompleksnije prikazati autore koji budu odabrani. Tako je u antologiju ušlo navedenih 26 autora. Na samoj donjoj vremenskoj granici ove antologije nalaze se djela tzv. stvarnosne proze. Autorica ovdje opet spominje Jergovića kao jednog od prvih i najznačajnijih predstavnika stvarnosne proze sa svojim romanom Sarajevski marlboro. Jagna Pogačnik navodi i mlađe autore čija se djela također, bar djelomično, mogu čitati kao takva. Ono što je svima njima zajedničko jest da započinju ili za podlogu priče uzimaju prepoznatljivu zbiljsku situaciju, a potom se kreću u različitim pravcima. Ovdje se navode Robert Perišić, Ante Tomić, Josip Mlakić, Dalibor Šimpraga, Zoran Ferić, Edo Popović i Vlado Bulić. Istaknut ćemo ovdje posljednjega i roman Putovanje u srce hrvatskoga sna čiji se Epilog našao u antologiji. U ovome epilogu čitatelj se nalazi pred gotovo dramskim prikazom dvojice mladića, konobara jednoga ljeta u dalmatinskome gradiću. Njih dvojica kroz svoje osobne pričice prikazuju besperspektivnost i apatiju mladih kao posljedice jedne duge tranzicije i kolektivnih trauma čiji dio nisu, ali se dakako i na njih odražava. Poput Vladimira i Estragona provode desetosatno radno vrijeme u povremenim kratkim razgovorima koji tek pokazuju da su živi. Iako pripadnik novije generacije i posljednji čije se ime našlo u ovoj antologiji, Bulić itekako prikazuje zbilju kakvu suvremeni čitatelj može prepoznati ili bar zamisliti.
Klara Dulić
