Tridesetosmogodišnji Jugoslav Sivić iz Subotice je još od mladosti pokazivao interes za umjetnost, baveći se isprva književnošću, u prvom redu poezijom, ali i organizacijom kulturnih događanja. Međutim, prije petnaestak godina, sasvim slučajno, počeo se baviti dizajnom i izradom lampi te drugih predmeta (svijećnjaka i dijelova namještaja) od, ni manje ni više, nego metalnog industrijskog otpada. Danas je, upravo po ovim svojim kreacijama, i najpoznatiji.
»Moj prvi rad je nastao prije nekih petnaestak godina. Praveći novi raspored u svojoj sobi, pomislio sam kako bi mi u jedan kut dobro došlo neko osvjetljenje, a pošto sam bio bez posla i novca odlazak u kupnju lampe nije bila opcija. Sjetio sam se da ima nekog starog željeza u garaži pa sam izišao i počeo sklapati neke razne metalne dijelove. Sljedećih godinu ili dvije, još uvijek mi nije padalo na pamet kako bi se mogao baviti dizajnom ili umjetnošću, kako god da se zove ovo što ja radim. Prve predmete sam radio iz hobija i to poklanjao prijateljima za rođendan ili nekim drugim povodom. Ono što me je pokrenulo u potpunosti se posvetiti svemu ovome je prije svega to što sam se osjećao ispunjeno i sretno svaki put kada bih ulazio u radionicu. To je vremenom jednostavno postala potreba, neka vrsta ovisnosti«, priča Jugoslav Sivić.
