Biti kršćanin označava pripadnost i poslanje. Krštenjem smo postali djeca Božja, nasljedovatelji Kristovi, članovi Crkve, ali primili smo i zadatak koji je Isus povjerio svojim učenicima prije nego je uzašao na nebo: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju« (Mk 16,15). Povijest nas uči kako ni u jednom vremenu nije bilo lako vršiti kršćansko poslanje, jer kršćanin mnogo puta mora kritizirati, upozoravati na pogrješke, živjeti drugačije od grješnika, pa postaje trn u oku svojoj okolini, mora se boriti za pravdu i ljubav, čak i kad u toj borbi ostane sam. Kršćanin je uvijek na strani Boga i Božjeg zakona, a to je često teško biti. No, Sveto pismo i povijest Crkve pokazuju nam koliko Bog ljubi one koji ga slijede, koji svjedoče svoju vjeru i čuvaju njegove zapovijedi. Svako vrijeme iznjedrilo je ljude koji nam mogu biti uzor u  kršćanskom zalaganju.

Kršćansko poslanje

Svatko tko živi prema Božjem zakonu i ne skriva to, nego i druge potiče da štuju i slijede Krista, Božji je glasnik. Nažalost, on neće naići na odobravanje okoline, ali čvrstoća i ustrajnost u nasljedovanju Krista odražavaju snagu njegove vjere. Stari zavjet pripovijeda kako je Bog u trenucima izraelske povijesti, kada je narod na Boga zaboravio te počeo kršiti zapovijedi i klanjati se lažnim bogovima, pozivao proroke koji bi upozoravali narod na njihove grijehe i posljedice koje će zbog toga uslijediti.  Zato su bili omraženi i proganjani, kao primjerice Jeremija ili Ilija. No, oni se nisu prestajali zalagati za Boga i njegove zapovijedi. Nitko ne voli kritiku, ne voli da mu netko govori ili pokazuje kako treba živjeti, osobito nitko ne voli kada ga se prokaže u njegovom grijehu. Knjiga Mudrosti govori nam kako misle bezbožnici o pravedniku: »Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv zakona i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj« (Mudr 2,12). U nastavku ovog odlomka možemo prepoznati Isusovu sudbinu: »Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih. Zato ga iskušajmo porugom i mukom da upoznamo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu. Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje« (Mudr 2, 18-20). No, svi smo krštenjem postali Kristovi, te od Boga odabrani da širimo radosnu vijest, da čuvamo njegove zapovijedi i zalažemo se za njegovo Kraljevstvo. Zbog toga što su bili Kristovi navjestitelji i širitelji evanđelja mnogi su umrli mučeničkom smrću. Za nas su danas povoljnija vremena, ne prijeti nam smrtna opasnost, no istina je da ako smo uistinu kršćani i živimo prema Kristovom nauku nailazimo na različite neugodnosti, poruge, podsmjehe, smatraju nas zaostalima i nerviramo ih ako pokušavamo nešto o Isusu ispričati ili na Božje zapovijedi upozoriti.
Bez obzira na sve, od svoga kršćanskog poslanja ne smijemo odustajati, jer Bog je uvijek uz one koje šalje, a po krštenju svi smo odabrani i poslani da budemo njegovi glasnici. Prvi uzor nam je Krist, a onda svi mučenici i navjestitelji evanđelja, koji se ničim nisu dali pokolebati i odustati od primljenog poslanja. Zato, ne gledajmo na zemaljsko, nego na ono što ćemo primiti od Boga.

Poniznost i služenje

Važan dio kršćanskog poslanja je poniznost i služenje. Isus kaže: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« (Mk 9,35). Bog nas ne želi ponižavati, poniznost i poniženje nije isto. On ne voli ohole, bahate ljude pune sebe, takvo ponašanje nije krjepost koja resi Kristovog nasljedovatelja. Čovjek ponizan, svjestan je svojih kvaliteta i vrlina, ali je svjestan da je sve što posjeduje dar od Boga, te na tim darovima zahvaljuje i njima se služi na korist Crkve i bližnjeg.
Biti prvi za Boga ne znači kao i za čovjeka. On nas ne mjeri mjerilima ovozemaljskih uspjeha u karijeri, bogatstvu, fizičkoj ljepoti… Pred njim smo prvi, ako smo prema ljudskim mjerilima posljednji, tj. ako za glavne ciljeve nismo postavili ovozemaljske uspjehe, nego težimo udovoljiti svome Spasitelju; u svemu što radimo pokazati da nas vodi Kristova pouka i ljubav. Kada je ljubav prema Bogu i čovjeku u središtu našeg života, onda smo svima poslužitelji, ne sluge, nego oni koji imaju strpljenja i volje pomoći svome bratu, razumjeti ga, gledati u njemu Krista. Ljubav i dobrota rese Kristove učenike, radosno služenje i vršenje kršćanskog poslanja izdvajaju kršćane iz mase koja zaboravlja štovati Boga.