Dosadašnja društvena saznanja demokraciju smatraju najvećim dometom ljudske civilizacije, kao najpravedniju i najdjelotvorniju. Jedna od definicija je: »Demokracija je uređenje koje garantira političke slobode, ravnopravnost svih građana, postojanje različitih stranaka, smjenjivost vlasti, slobodan pristup informacijama itd.« Naravno, i »demokracija« nije savršena, zato ćemo pružiti primjere za ovu tvrdnju. U suvremeno uređenim državama najviši nivo demokracije prakticira se preko izbora predstavnika naroda u najviše zakonodavno i kontrolno tijelo – parlament (skupština, sobranje, državni sabor itd.). Zakoni i ostale odluke usvajaju se glasovanjem; tko ima prostu većinu glasova njegov prijedlog se usvaja. U slučaju vrlo važnih zakona ili promjene neke bitne odredbe često je potrebna i dvotrećinska većina glasova. U ovom slučaju vladajuća elita mora primijeniti ponekad i određene »trikove«. Parlament EU nedavno je smislio novi način prebrojavanja glasova. Pošto je za osudu Mađarske zbog nedemokratičnosti njene Vlade bila potrebna dvotrećinska većina, smislili su da se uzdržani glasovi, kojih je bilo mnogo, ne ubrajaju u ukupni rezultat, i tako je dobijena potrebna dvotrećinska većina. Parlament EU slične osuđujuće-disciplinske procese vodi i protiv Poljske, a ovog će tjedna ponovno na dnevnom redu biti Rumunjska. Očito da su istočnoeuropske države na udaru, jer se ne slažu s »glavnim članovima EU« oko nekih važnih pitanja. Iz istih razloga Velika Britanije je već istupila iz Unije. No, zasad da mi ostavimo Europu i Engleze; trebamo gledati naša posla i rad naše Skupštine. 

Naša praksa

Posljednjeg tjedna rujna održana je izvanredna sjednica Skupštine Srbije. Na dnevnom redu je bila rasprava o Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Rasprava je trajala tjedan dana i u subotu, u predviđenom roku, ona je i usvojena. Inače, ovaj prijedlog zakona je propagiran u Vladi bliskim medijima, kao tobož »zakon u ukidanju smanjenja penzije«. Predsjednik Republike je govorio u istom tonu. Istina je da je ovaj usvojeni Zakon jedan potpuno novi zakonski tekst o budućem mirovinskom sustavu države. Sam prijedlog izmjene i dopune ima ukupno 55 članaka, i doista u 53. piše: »Zakon o privremenom uređivanju načina isplate penzija (Sl. glasnik RS br. 116/14 i 99/16) prestaje važiti 30. rujna 2018. Osnov za isplatu za mjesec listopad 2018. godine i njeno dalje usklađivanje čini penzija isplaćena, odnosno pripadajuća za mjesec listopad 2014.« Sve je jasno kao dan. Više nam neće umanjivati mirovinu, drugo je pitanje hoće li nam Vlada na neki način vratiti iznos koji smo, tvrdilo se, »dragovoljno dali državi«. Ovo pitanje u raspravi postavila je oporba, naravno bez odgovora. Očito nisu primijetili da u sad već ukinutom prijevremenom Zakonu u 4. članku jasno piše: »Isplate penzija izvršene u skladu sa ovim zakonom smatraju se konačnim« što prevedeno na narodni jezik znači: »što je carevo, to je car i uzeo i nema namjere oduzeto vraćati«. Zakonodavac uopće nije imao namjere da oduzeti novac smatra zajmom, ni u trenutku donošenja »privremenog uređivanja isplate«, a kamoli danas.

Kako obesmisliti raspravu?

Naravno, vladajuća stranka i njen predsjednik, ovu su temu smatrali vrlo važnom, jer se njenim donošenjem (tobož) »diže visina mirovina«, a umirovljenici su važan segment biračkog tijela. Zato su se kreatori tijeka odvijanja »rasprave« pobrinuli da se, u dijelu gdje se rasprave vode o pojedinim paragrafima prijedloga zakona, do rasprave o članku 53., u kojem se ukida smanjenje, ni slučajno ne stigne. U isto vrijeme trebalo je onemogućiti oporbu da uopće dođe do riječi. Zato su se članovi vladajuće stranke poslužili institucijom amandmana (dodavanjem novog teksta) prijedlogu. Tako se dogodio apsurd da zastupnici SNS-a predlože bezbroj amandmana. Primjera radi, na članak 1. upućeno je bar pedesetak »dopuna«. Naravno, svaki zastupnik je imao pravo obrazložiti svoj »dodatak«, pritom je uz »obrazloženje« obvezno kritizirao oporbu, istovremeno upućujući pohvale mudroj i sjajnoj politici predsjednika stranke, te često čitajući slične (unaprijed napisane) tekstove s papira. Primijetio sam da su pojedini zastupnici pročitali isti tekst obrazloženja i za dopunu ostalih članaka koji su stigli na dnevni red. Mnogi zastupnici su se demagoški zahvalili penzionerima što su »dobrovoljno« prihvatili ograničenja visine mirovine (ja nisam taj!) i podnijeli teret tzv. ekonomskih reformi. Samo što nisu pjevali pjesmicu Danke, umirovljenici! Sve u svemu, bio je to besplatni politički marketinški šou u trajanju od tjedan dana. Očekujem uskoro još jedan sličan zabavni program, kada će se raspravljati o ukidanju Zakona o privremenom uređivanju osnovice za isplatu plaća, odnosno zarada i drugih primanja kod korisnika javnih sredstava koji je donesen usporedo s »programom ekonomskih reformi uz korištenje mirovine-ušteđevine bogatijih umirovljenika«. U ovom slučaju morat će se primijeniti novi scenarij skupštinskog igrokaza.