Izvanredne situacije, kao što su prirodne katastrofe, ne poznaju državne granice, a uspješno se protiv njih može boriti samo ukoliko postoji suradnja među susjedima. Pa i onda ukoliko ih razdvajaju državne granice. To je i razlog što je u Osijeku održan međudržavni skup na kome se govorilo o mogućnostima smanjenja rizika od elementarnih nepogoda i drugih nesreća. Sastanak su inicirali državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas i državni tajnik Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave Republike Srbije Ivan Bošnjak, inače i kopredsjedavajući Međuvladinog mješovitog odbora za zaštitu nacionalnih manjina. Potporu ovom skupu dao je i UNDP-i Program Ujedinjenih naroda za razvoj.
»Ovakve inicijative važne su, jer gradovi i općine i s jedne i s druge strane Dunava dijele zajedničke probleme i imaju iste potrebe. Stoga je njihova suradnja od presudnog značaja za reagiranje u određenim situacijama. Potrebna je suradnja timova pograničnih općina i gradova, odnosno njihovih institucija u zajedničkom djelovanju u saniranju šteta, ali i nastojanjima da se šteta, ili izbjegne, ili svede na minimum ako je već ima«, kazao je Bošnjak.
»Da katastrofe ne poznaju granice, toga smo bili svjesni u svibnju 2014. godine, kada smo imali poplave i BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Međutim, na toj frazi da katastrofe ne poznaju granice nekako se uvijek sve i završi. Nikada ne napravimo onaj sljedeći korak, a to je regionalno povezivanje, prekogranično povezivanje, jer u slučaju bilo kakve katastrofe, najbolje, najbrže susjed pomaže susjedu«, kazao je regionalni savjetnik Programa UNDP-a za razvoj za jugoistočnu Europu Krunoslav Katić.
»Kako bismo izbjegli katastrofe, bitno je da planiramo sve moguće situacije, a da bismo ih planirali moramo razgovarati. Zato je jako važno da danas razgovaramo o tome. Moramo imati na umu elementarne nepogode, jer one ne poznaju niti granice, niti nacije. To je razlog da se udružimo i da zajedničkom zaštitom stvorimo pretpostavke za miran život na ovom području«, kazao je gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić.
Poplave iznenadile
Prirodne katastrofe koje nisu mimoišle niti Srbiju niti Hrvatsku bile su poplave iz 2014. godine. Bile su to lekcije iz kojih se učilo, jer se pokazalo da je prirodna katastrofa takvih razmjera ipak bila nešto za što Srbija nije bila spremna.
»Kada su se dogodile katastrofalne poplave, Srbija za to nije bila spremna. Nije bila spremna financijski, institucionalno; nije bila spremna za proces obnove. Ono što je bilo dobro jest odgovarajuće reagiranje sektora za izvanredne situacije. Ali u toj izvanrednoj situaciji ni sustav ni građani se nisu snašli«, kazala je zamjenica ravnatelja Kancelarije za upravljanje javnim ulaganjima Sandra Nedeljković.
Prema njenim riječima, od ukidanja nekadašnjeg sustava civilne zaštite nitko se u Srbiji nije bavio preventivom, pa su velike poplave i posljedice stogodišnjih voda bile dovoljan razlog da se nešto počne mijenjati.
»Nakon poplava formirana je kancelarija za obnovu poplavljenih područja, donijet je Zakon za obnovu i krenula je obnova. Sredstva su osigurana na donatorskoj konferenciji u Bruxellesu i Srbija je dobila 170 milijuna eura bespovratne pomoći. Skroman dio sredstava izdvojen je iz državnog proračuna i dio je osiguran iz kredita. Kroz proces obnove vidjeli smo što sve ne funkcionira u našoj zemlji. I vidjeli smo koliko je važno raditi na preventivi u mirno vrijeme. Sljedeći korak bio je Nacionalni program upravljanja rizikom od elementarnih nepogoda, usvojen već krajem 2014. godine. Uočili smo da je veliki problem što su jedina sredstva koja postoje u državi za financiranje štete od elementarnih nepogoda ona iz stalne proračunske rezerve, ali proračun je jednogodišnji i mi ne možemo imati na raspolaganju veću količinu novca osim te rezerve. Zato je 2017. godine Srbija potpisala sa Svjetskom bankom sporazum o uzimanju kredita, koji se aktivira samo ako se dogodi neka elementarna nepogoda, odnosno izvanredna situacija«, kazala je Nedeljkovićeva.
A oni koji prvi mogu i trebaju reagirati su lokalne jedinice vlasti na čijim teritorijima se i dogodi poplava ili neka druga izvanredna situacija i zato je u Srbiji u tijeku posao na implementaciji mjera iz Nacionalnog programa u jedinice lokalne samouprave. Radi se intenzivno, ali posao još nije završen.
»Ako nemamo jake kapacitete u lokalnim sredinama da odreagiramo u pravom trenutku teško da centralne vlasti iz Beograda mogu riješiti probleme«, kazala je Nedeljkovićeva.
A razmjere štete koje mogu nanijeti prirodne katastrofe ona je ilustrirala podacima o šteti koju je Srbija pretrpjela 2014. godine zbog poplava. Šteta je procijenjena na 1,7 milijardi eura. A polovica te štete nastala je izlijevanjem rijeke Kolubare. Da bi se uredio sliv te rijeke i izbjegle slične katastrofe potrebno je 200 milijuna eura i 20 godina.
Sustav u Hrvatskoj
Svaka jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj ima svoj stožer civilne zaštite.
»U sustavu civilne zaštite u Hrvatskoj ima 5.300 članova, a od 2007. godine za stožer civilne zaštite osposobljeno je 47.000 osoba. Tijekom prošle godine upućeno je više od tri milijuna poziva hitnoj pomoći, policiji, službi za obavještavanje. Tih tri milijuna poziva primilo je 712 operativaca koji rade 24 sata 365 dana u godini«, kazao je voditelj Županijskog centra 112 Osijek Zvonko Grgec.
Za efikasno funkcioniranje sustava civilne zaštite nedostaje jedinstveni sustav vođenja i zapovijedanja na intervencijama, te usklađenost programa obučavanja spasilaca koji se obučavaju na tri-četiri načina. Problem su i ljudi koji rade na tim poslovima.
»U mnogim lokalnim samoupravama poslovi civilne zaštite povjereni su ljudima kojima je to dodatni posao. U Osječkoj županiji, koja ima 35 općina, sedam gradova i županijsku upravu rade dva profesionalca. Većina općina i gradova ima tek čovjeka koji uz druge poslove radi i te, a jedan grad čak nema niti takvog čovjeka u sustavu civilne zaštite«, kaže Grgec.
Z. Vasiljević
