Kolumne

Drugovi i drugarice, vi koji se bavite književnošću i umjetnošću, pazite – cenzura je perfidna! Znam već vaš odgovor: »Hvala Slavko, spasio si nam život!« Jeste, ta zahvala, a zbog ovog mog upozorenja, će biti izrečena tom poznatom rečenicom iz strip serijala Nikad robom autora Desimira Žižović Buina, čiji je strip o djeci, malim partizanskim kuririma Mirku i Slavku, objavljivan od 1963. do 1979. godine u redovitoj seriji. Naravno, za one koji ne znaju, ova zahvala glede cenzure će biti meni izrečena kao refleksija na poznatu rečenicu koju u spomenutom stripu izgovara kurir Mirko, nakon što ga je kurir Slavko upozorio na ispaljen metak iz neprijateljske puške: »Pazi Mirko, metak!«, a onda se Mirko sagnuo i izbjegao metak i zahvalio se svom drugaru na upozorenju: »Hvala Slavko, spasio si mi život!« Pa dobro, zahvala prija, a eto, ja sam upozorio. Možda baš i nisam sada spasio neke živote, ali sam bar upozorio, kako netko ne bi možda napisao neku novu Životinjsku farmu i tako stradao.

A što ću reći drugovima i drugaricama koji se bave novinarstvom? Pazi – cenzura čita! A, ne, ne. Reći ću da cenzure nema u novinarstvu, a nedajbože autocenzure. I već znam njihov odgovor. Potapšat će me po ramenu, tako iskazajući gestu odobravanja. Mislim, barem oni zaposleni. A oni nezaposleni novinari i novinarke stalno se infiltriraju u razna novinarska udruženja, pa pišu razna priopćenja kako postoji »nekakva« kontrola medija od »nekakvih«, ali pustimo sad te novinare, jer je ovdje riječ o slobodi izražavanja u književnosti i umjetnosti. A pisci i umjetnici su glavna fora u društvu i »društvima«. Nisu? E pa, jesu! Osvrnimo se samo malkice na ogroman popis zabrana cenzure u tom području, pa će sve biti jasno. Ali ostaje i pitanje kako danas, primjerice, shvatiti da je Grabovčev Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga iz 1747., spaljen, jer je imao protumletačke stavove, te da je autor bačen u venecijanski zatvor, kako shvatiti da su u državi SHS mnoge knjižnice morale promijeniti naziv i izbaciti pridjev »hrvatski«, dok je u doba NDH-a svim knjižnicama i knjižarama razaslat Privremeni popis pisaca zabranjenih za prodaju. Znam da se može reći kako su neke zabrane »razumljive«, jer znamo koji je bio politički kontekst, ali represivni režim nije apstraktni pojam, čine ga i oni koji su na vlasti, ali i građani koji žive u tim režimima, od kojih neki i stradaju. 

Kako shvatiti da je gradonačelnik Subotice, odbio izdati suglasnost za korištenje Velike vijećnice Gradske kuće za predstavljanje dvije knjige – Zbornik radova Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu i monografije Tradicijska baština i etnokulturni identitet podunavskih Hrvata Bunjevaca, tako da je ova promocija održana u utorak u HKC Bunjevačko kolo. U pitanju su znanstvena djela o identitetu Hrvata Bunjavaca u Vojvodini i Mađarskoj, a predstavnici ZKVH-a, HNV-a i DSHV-a su tijekom promocije na rukavima odijela nosili crveno-bijele vrpce, kao znak reakcije na ovu zabranu.

Dok sam pripremao temu o slobodi izražavanja za ovaj broj tjednika nisam znao da će se dogoditi ova zabrana, ali surova zbilja je dokazala, po tko zna koji put, da se na kršenje slobode izražavanja i dalje treba i mora ukazivati.

Z. S.